Devetogodišnji Buddy je rješavao domaći iz matematike kada ga je djed savjetovao da brojeve piše na način da se mogu različito tumačiti. Tako će učiteljica uvijek morati pogađati. “Ali može biti samo jedan točan odgovor”, govori mu zbunjeni školarac. Djed ga na to tek kratko pogleda i kaže mu, “Da je tako, ne bi se ljudi po ovom gradu raznosili u zrak.”

Crno-bijeli, romantizirani film o odrastanju u Belfastu, najosobnije je ostvarenje 61-godišnjeg irskog redatelja Kennetha Branagha (Henry V, Thor). Snimljen u sedam tjedana tijekom 2020. i to između dva društvostaja, Branagh je izbacio gotovo autobiografsko, sentimentalno ljubavno pismo djetinjstvu čiju idilu 1969. naglo razbijaju nasilni obračuni katolika i protestanata u Sjevernoj Irskoj. Zaključavanje uzrokovano pandemijom bilo mu je okidač da se prisjeti zaključavanja uzrokovanih nemirima i uličnim borbama zaraćenih zajednica (poznatiji kao The Troubles).

Branagh se oslanja na vlastita sjećanja i svoje memoare Beginning u kojima opisuje život u Belfastu kroz oči znatiželjnog i zaljubljenog klinca koji voli filmove, nogomet i djevojčicu iz prve klupe. Jasne su poveznice s Felinnijevim Amarcordom, ali nezaobilazne i one s novijim ostvarenjima Alfonsa Cuaróna (Roma) ili Paola Sorrentinija (È stata la mano di Dio).

Redatelj poznat po ekranizacijama Shakespeareovih komada, tijekom karijere je prešao s kazališnih dasaka na male i velike ekrane kao glumac i redatelj. Belfast je naišao na odobravanje i publike i kritike te nagrade i nominacije koje uz to dolaze. Film je to koji nedvojbeno igra na meko srce publike i kojem sentimentalnost polazi od ruke jer je sniman iz perspektive djeteta.

Buddy je klinac kojemu bezbrižnu igru na ulici u trenu prekinu eksplozije i nasilje. Ulice Belfasta u ljeto 1969. bivaju opkoljene vojskom i barikadama.

Morat će tako od starije rodice pokušati naučiti razliku između protestanata i katolika, otac mu za život zarađuje u Londonu i dolazi svaki drugi vikend pa mu govori da bude dobar, a ako ne može biti dobar neka bude oprezan. Zbunjeni dječak će razum i savjet najčešće potražiti kod bolesnog djeda.

Snažna glumačka postava i razigrani Branaghov scenarij koji kroz snažan dijalekt i neposredne dijaloge uspješno prikazuje dinamiku odnosa male zajednice u sjevernom dijelu Belfasta, glavne su uzdanice ovog filma. “Odrastao sam uz ljude koji su stalno prepričavali neke priče”, komentirat će Branagh izvorište scenarija koji vrvi doskočicama i narodnim mudrostima.

Za fotografiju je zaslužan njegov dugogodišnji suradnik Haris Zambarloukos koji je zajedno s redateljem odlučio zadržati staroholivudsku crno-bijelu paletu uz kratke, ali simbolički vrlo uspješne izlete u boju. Zambarloukos ističe da su naglasak stavili na minimalističku scenografiju i prirodno svjetlo, a pažnju privlače i kratki panoramski kadrovi neba nad Belfastom.

Značajnu ulogu odigrat će i glazba koju je za film potpisao nagrađivani Van Morrison s osobito uspješnim dionicama saksofona. Idiličan je prikaz Buddyjevih roditelja, mladih, zgodnih i pravednih zaštitnika koji se ne žele miješati u nastali sukob zaraćenih strana, ali razdor u dom unose financijski problemi i želja Buddyjevog oca da obitelj napusti Sjevernu Irsku. Osobito je upečatljiva Caitriona Balfe u ulozi majke dvojice dječaka.

Nikad se rat ne doima besmislenijim nego kada ga se promatra očima djeteta. Branagh će govoriti o “nasilnoj promjeni” za koju tada nije bio spreman i koja mu je istrgnula djetinjstvo iz ruku. Film je tako pokušaj da se procesuira osjećaj koji je imao u trenutku kada su se neredi s ulica Belfasta prelili u njegovu ulicu koja mu je bila “najsigurnije mjesto na svijetu”.

Belfast je topla i nježna priča. Tenkovi, razbijene glave i izlozi kao ni zapaljive tekućine nisu uspjeli uništiti ples, humor i zdrav duh grada i njegovih žitelja. Branagh se nije ni trudio ispričati objektivnu, trezvenu priču početaka nemira u Belfastu. Nije niti pokušao trezveno analizirati ili raščlaniti uzroke i posljedice tih sukoba. Branagh ne lovi objektivnu istinu. Belfast služi kao vrlo osobna, intimna fotografija trenutka kada je razigrani dječak bio prisiljen početi odrastati. Okružen barikadama.