Kad kažemo da novi film Roberta Eggersa vuče inspiraciju iz Andreja Rubljova to nije tek plod bujne mašte. Eggers je prije početka snimanja svog trećeg filma svojim suradnicima poslao listu filmova koji su mu služili kao referenca u pripremi The Northmana. Na vrhu liste našao se upravo film Andreja Tarkovskog.

Krvavi pohod berserkera u Sjevernjaku tako neodoljivo podsjeća na sličan proboj Mongola u Andreju Rubljovu. The Northman se, dakle, stilski i koncepcijski ne uklapa u mondene ekranizacije vikinških vojnih osvajanja.

38-godišnji Eggers je nakon dva uspješna art-horora (Vještica, Svjetionik) odlučio podići financijsku i produkcijsku ljestvicu i snimiti film baziran na nordijskoj mitologiji pa u Sjevernjaku pronalazimo vikinškog princa Amletha koji je odlučan osvetiti smrt svog oca, kralja Aurvandila. To znači da odrasli Amleth kojeg utjelovljuje Alexander Skarsgard mora ubiti strica Fjolnira koji je, osim što mu je ubio oca, oženio i majku. Eggersov Sjevernjak obiluje ambicioznim art rješenjima, nasilan je, mračan i halucinogen te ne pokazuje preveliku ambiciju odigrati na kartu klasičnog blockbustera.

Sukladno tome, Sjevernjak je u SAD-u u prvom vikendu prikazivanja zaradio svega 12 milijuna dolara što za filmske studije neće biti zadovoljavajuće odrađen posao uzevši u obzir budžet od između 70 i 90 milijuna dolara uloženog u ovaj film. Promociju film pratila je i greška postavljanja postera za film kroz njujoršku podzemnu željeznicu – bez istaknutog naslova filma!?

Na nešto duže staze, Sjevernjaka bi mogle podignuti pozitivne kritike i reakcija publike koja je sa zadovoljstvom prihvatila film američkog redatelja u kojem nema moraliziranja, signaliziranja vrlina ili značajnijih komercijalnih kompromisa. “Ne mogu vjerovati da sam režirao jedan takav mačo film”, komentirat će Eggers projekt u kojem ne nedostaje izrazito grubih (i domišljatih) scena ubojstava. “Ne znam bi li bez pritiska studija u post-produkciji mogao imati zabavan film, s obzirom na to da meni zabava nije prioritet”, govori Eggers nakon što je i javnost uoči izlaska film saznala za napetosti u post-produkciji vezano uz duljinu kino verzije filma kao i vrlo dugačkih kadrova kakve je Eggers inicijalno snimio da bi ih u konačnici ipak skratio.

The New Yorker je Sjevernjaka prozvao najtočnijim vikinškim filmom ikad snimljenim – vjerojatno i najambicioznijim. Eggers se isprofilirao kao redatelj koji puno pažnje polaže u točnost i preciznost povijesnih detalja u svojim filmovima. Na The Witchu je surađivao s nekoliko konzultanata ne bi li što preciznije dočarao historijski okvir u kojem je film smješten. Slično je postupio i sa Sjevernjakom angažiravši savjetnike za to povijesno razdoblje od kulture preko odjeće do arheologije, uključujući arheologa Neila Pricea sa Sveučilišta Uppsala ujedno i autora knjige The Children of Ash and Elm o povijesti Vikinga.

Sniman na lokacijama u Sjevernoj Irskoj, Eggers će za ovu priču inicijalno postati zainteresiran za vrijeme jednog putovanja na Island. Tamo ga pjevačica Björk upoznaje s popularnim islandskim piscem i pjesnikom Sigurjónom Birgirom Sigurðssonom – Sjón. Čitajući njegove romane, Eggers je poviknuo “ovaj lik je jebeni čarobnjak” i zaključio da želi upravo njega za scenaristu svog novog filma. Osim toga, razmišljao je Eggers, treba mi islandski scenarist kako me nitko ne bi optužio da pogrešno tumačim nordijsku mitologiju.

Eggers i Sjón su kao predložak za Sjevernjaka odlučili iskoristiti tekst iz treće knjige Podvizi Danaca, danskog kroničara Saxa Grammaticusa. Ta priča o princu Amlethu koji osvećuje svog oca bila je, uostalom, i predložak Shakespeareu za Hamleta.

Sjón je poznat i po suradnjama s pjevačicom Björk koja u Sjevernjaku ima ulogu proročice Seerees. Njegovi romani, poput Eggersovih filmova, smješteni su u prošlosti i veliku inspiraciju vuku iz folklora i mitologije. Suradnja s Amerikancem značila je da Sjón riskira sage, na kojima se temelji kultura njegove zajednice, podvrgnuti tumačenjima zapadnjaka koji se u poplavi naslova s temom Vikinga baš i nisu proslavili. Sjón je zaključio da se s Eggersom isplati riskirati.

“Sage su mnogo puta prepričavane, pisane kao poezija, kao drame, kao romani. I koliko god je bilo zanimljivo gledati kako stranci ne uspijevaju ispravno ih prikazati, bilo bi tragično kada i ja sam u tome ne bih uspio”, objašnjava Sjón.

Od minimalističke novele Blue Fox (org. Skugga-Baldur) preko priče o odrastanju tijekom pandemije španjolske gripe u romanu Moonstone: The Boy Who Never Was (org. Mánasteinn – drengurinn sem aldrei var til) pa do romana toka svijesti From the Mouth of the Whale (org. Rökkurbýsnir) smještenom u 1635. o progonjenom islandskom pjesniku i pokolju baskijskih kitolovaca, Sjónovi radovi obiluju nadrealnizmom, mitologijom i magijskim realizmom. Sintaksa mu je jednostavna, jezik jasan, ali imaginacija vrlo bogata i dosta je prepušteno čitatelju i njegovoj mašti.

Scenarij za Sjevernjaka je također minimalističan, učinkovit i obogaćen vrlo efikasnim citatima.

Vještac će tako Amletha upitati hoće li uživati u trenutku kada bude morao birati između nježnosti prema svojim najbližima i mržnje prema svojim neprijateljima.

“Kada kreneš kao pjesnik postaneš svjestan koliko je malo riječi potrebno da bi se ideje prenijele s jednog uma na drugi. Kada napišeš malo riječi, čitatelj će dobiti mogućnost te ideje sam razviti. Islandske sage su napisane u malo riječi, vokabular je malen i vrlo su izravne”, komentirat će Sjón dodavši kako su i narodne predaje zapravo vrlo male, kompaktne anegdote. “Koristim malo riječi, ali više jezičnih tekstura unutar iste knjige.”

Ako ga već nije glorificirao, Eggers je u ovom filmu objeručke prigrlio nasilje koje je vladalo vikinškom kulturom tog vremena. Poput Sjóna u njegovim romanima, i Eggers ovdje postavlja više pitanja nego što nudi odgovora. Sjón je naglasio kako su pisci saga, osim narodne predaje, željeli napisati i zabavne i privlačne priče. Eggers Sjevernjaka snima s jednom kamerom u fromatu 2:1, a ponovno fotografiju povjerava svom stalnom suradniku Jarinu Blaschkeu koji Sjevernjaku pristupa potpuno drugačije nego, primjerice, crno bijelom Svjetioniku.

Eggers se, snimajući Sjevernjaka, očito našao na raskrižju toliko poznatom velikim redateljima na prekretnicama njihovih karijera. Na raskrižju gdje si mora postaviti pitanje u kojoj je mjeri spreman učiniti kompromis između svoje umjetničke vizije i finalnog produkta kojeg predaje u ruke distributerima. Takve odluke ili čine ili uništavaju karijere. Sjevernjak, srećom, nije u potpunosti izbanalizirao nordijsku mitologiju već je ponudio nešto kompleksniji uvid u svijet kakav je iz današnje perspektive vrlo teško uopće zamisliti, nudeći pritom dovoljnu dozu adrenalina i krvoločne zabave.

Sudeći prema rezultatima s box officea, Eggers će za takvu viziju kratkoročno platiti cijenu, ali dojam je da će Sjevernjak i njegov redatelj, dugoročno gledajući, bolje položiti test vremena od drugih filmova i serija slične tematike.