Još se na projektu Kampanari, osmotračnom EP-u snimanom u suradnji sa zadarskim MC-em Pećom, dalo primijetiti istančano uho rapskog producenta Shporkyja. Kampanari su izvrstan egzemplar domaćih hip hop ponornica koje u konačnici oblikuju reljef.

Sa stajališta hip hop morfologije, nedvojbena je otpornost tzv. podzemnog (underground) hip hopa u Hrvatskoj, uzmemo li u obzir nedostatak praktički bilo kakve tržišne ili sistemske potpore žanru koji je uspio iznijedriti sad već pozamašan broj talentiranih, a kasnije komercijalno i reputacijski vrlo uspješnih aktera.

Na polju književnosti scenu mogu oblikovati i jačati, primjerice, časopisi koji prate, okupljaju i objavljuju nove snage ili inovativne književne pravce. Na polju hip hopa, gotovo da nema snažnijeg pečata za scenu od producentskog albuma.

Stoga je ovaj Shporkyjev iskorak iznimno značajan trenutak za podzemnu struju čiji se tokovi ne vide uvijek u javnosti, ali koja itekako utječe na površinske slojeve hip hop kulture.

Album Mise en Place, objavljen pod etiketom Tiborovog i Flowdeepovog TDKM-a, 50-minutni je showroom zvuka koji se polako i stoički nametnuo na domaćoj hip hop sceni, premda ga nemamo priliku čuti na općim mjestima hrvatske glazbene estrade. Shporkyjev album je prije svega slika u vremenu, dokaz održivosti finog, elegantnog i promišljenog zvuka.

Izbjegavajući prvoloptaške zaključke kako je Mise en Place zapravo primjer visoke, fine kuhinje i odbijajući ga ocijeniti sustavom Michelinovih zvjezdica, dozvolit ćemo sebi ipak toliki luksuz da zaključimo kako se ovdje radi o chefovski odrađenom poslu.

Koristeći empirijski provjeren princip “dvaput mjeri, jednom reži”, Shporky je uspio u svom producentskom naumu da dobije zaokružen i odmjeren krajnji rezultat i kustoski album za probrano slušateljsko društvo.

Gostujuća imena dolaze iz cijele regije. Shporky sebi dozvoljava i nešto tvrđe, agresivnije trake ovisno o izvođaču, ali albumom dominiraju melodične dionice, odlični semplovi i slojeviti aranžmani. Društvo iz TDKM-a je pružilo značajan suport uz gostovanja Tibora, Avangarde, Noti Limuna, odličnog AGC-a (kandidat za vers albuma?) i Burkyja koji si je dao oduška i zakucao Epopeju svega nekoliko mjeseci nakon izuzetne naslovne uloge u kult klasiku 700 spremnika.

Traka Bumerang (Dimi Getriba, Noti Limun) izdvaja se odličnim promjenama beata i kombinacijom jazzerskog uvoda i nešto mračnijeg, industrijskog momenta koji preuzima glavnu riječ nakon beat switcha koji će značajnu ulogu odigrati i u filmskoj traci postapokaliptične atmosfere 2023 / Možda gdje gostuju Kari Gasparov i Edward Allan Yo s kojim je Shporky već i ranije surađivao.

Za pretpostaviti je da je uključivanje cijele lepeze različitih likova koji su se našli na albumu, bio možda i najveći izazov za Shporkyja. Ovaj beatmaker s Raba je do sada bilježio zanimljive suradnje na domaćem i regionalnom planu. Odluka da izađe s ovakvom postavom donijela je i koreografski izazov u kojem se trebalo približiti stilu konkretnog MC-a, ali i izbjeći da se dobije stilski eklektičan album koji nema glavu i rep.

Shporky je nenametljiv. Znati se dozirati, e to su male tajne velikih majstora. Osobiti je užitak osjetiti utjecaj jazza u njegovoj produkciji. Atmosferičnost nije izostala na ovom albumu na kojem ima sasvim dovoljno mirnih voda te pokoji umjereni brzak radi dobrodošle promjene tempa.

Mise en Place stiže u pravo vrijeme, objavljen na pravom mjestu.

Ovakvi projekti odgovor su, u nedostatku bolje riječi, lijenom komentarijatu koji na hip hop gleda kao na dekadentan ili degenerativan element urbane kulture u kojem je posvemašnja komercijalizacija izjela svaku natruhu originalnosti. Činjenica je da domaći hip hop redovito izbacuje umjetnički zrele i elegantno artikulirane koncepte i to kroz prizmu paralelnih tokova koji ne ovise ni o komercijalnim ni o subvencioniranim podražajima.

Producentski album poput ovog dokaz je da je scena svjesna same sebe. Svjesna je da postoji, da djeluje, da ima određene smjernice i putokaze te da članovi unutar nje mogu međusobno komunicirati i kolaborirati.

Takva, osviještena i artikulirana scena, tada ima svoj smisao i pravac kretanja koji nije tek obični impuls već je plan i program kroz koji onda može nastaviti djelovati.