Smrt 28-godišnjeg Kirsnicka Kharija Balla aka Takeoff, smrznula je početkom studenog glazbenu zajednicu u SAD-u. Takeoff, član hip hop skupine Migos, upucan je u noćnim satima u Houstonu gdje je prisustvovao jednoj privatnoj zabavi. Takeoff je upravo bio izbacio album Only Built for Infinity Links sa svojim tri godine starijim kolegom i stricem Quavom.

Migosi, nedvojbeno utjecajna trojka iz Atlante, sa svojim hitovima poput Versace i Bad and Boujee te albumom Culture, predvodila je komercijalizaciju trap žanra i njegov strelovit uspon ka samom vrhu globalne glazbene industrije. Stilski originalni, Migosi su uspjeli preoblikovati žanr hip hopa zahvaljujući specifičnom flowu, improvizaciji, staccato tehnici i svojoj karizmatičnoj javnoj pojavi. Neovisno o afinitetima, Migosi su u razdoblju od 2013. do danas izgradili vrlo snažan brend, a najmlađi član Takeoff slovio je kao kreativno i tehnički možda i najtaleniraniji u trokutu s Quavom i Offsetom.

Hip hop scena u Atlanti se kroz posljednjih 15-ak godina nametnula kao jedna od najaktivnijih i najprogresivnijih u SAD-u, osobito se istaknuvši u ovom podžanru u sklopu kojeg su stasala neka od ključnih imena trap scene poput Young Jeezyja, Gucci Manea i Waka Flocka Flamea. Upravo je u listopadu ove godine novinar The New York Timesa Joe Coscarelli objavio knjigu Rap Capital: An Atlanta Story u kojoj kroz gotovo 400 stranica dokumentira rast i razvoj trap scene u Atlanti i njen utjecaj na glazbeni svijet.

Coscarelli radi presjek razvoja hip hopa u Atlanti s posebnim fokusom na razdoblje od 2013. do 2021. godine u kojem je Atlanta potvrdila svoj status glavnog grada hip hopa što se poklopilo upravo s komercijalnim usponom Migosa. Ključnu ulogu u ovoj knjizi Coscarelli je odlučio posvetiti menadžerskom dvojcu iz Atlante koji je osnovao neovisnu diskografsku kuću Quality Control koja je danas zadužena i za karijeru možda najpopularnijeg repera Lil Babyja.

Dugogodišnji menadžer Kevin Lee (Coach K) te ulični poduzetnik Pierre Thomas (P) osnivaju 2013. Quality Control upravo s ciljem da lansiraju karijeru trojke iz Migosa. I dok je Coach K bio osobno uključen u razvoj karijere Young Jeezyja i Gucci Manea, Pierre Thomas je svoj “prvi milijun” odlučio uložiti u nekretnine i studio. Taj, nazovimo ga, hibridni model keša s ulice i poduzetničkog instinkta značajan je razlog industrijskog uspjeha ovog hip hop hub-a u Atlanti koji je postao ujedno i vodeća snaga američke glazbene scene. Iako su momci iz Outkasta sredinom 90-ih stavili Atlantu na američku kartu hip hopa, taj grad u saveznoj državi Georgiji nije slovio kao ozbiljan igrač na sceni podijeljenoj između Istoka i Zapada. Taj “južnjački” hip hop je dugo godina bio omalovažavan, ismijavan i izoliran od ostatka države. Siromaštvo, nasilje i kriminal odrigrali su snažnu ulogu u razvoju urbane glazbe u Atlanti. “Quality Control se nije pojavio odnikud i ne postoji u vakuumu”, piše Coscarelli opisujući genezu simbioze urbanog, uličnog i glazbenog izraza koja je oblikovala zvuk danas poznat kao trap.

James Baldwin napisao je jednom prilikom da se Atlantu koristi i percipira kao jednu vrstu grotesknog Disneylanda,

Kevin Lee je mladog Jeezyja ranih 2000-ih s ulice otjerao u studio i radio s njim svakodnevno, lupajući po Roland 808 i ostavljajući dovoljno praznog prostora kojeg bi kasnije punili ad-libovima. Coack K i Jeezy izbacuju gomilu mixtapeova i kreiraju formulu konstantog objavljivanja novih projekata i promoviranja kroz lokalnu scenu uključujući i vrlo razvedenu striptiz scenu u Atlanti. Formula je to koju će Coach K kasnije iskoristiti i u prvim godinama Migosa. Vjerojatno ništa ne opisuje hektičnost glazbene scene u Atlanti toliko dobro kao Black Mafia Family, kolektiv koji je istodobno funkcionirao i kao kriminalni kartel i kao diskografska i promocijska kuća. Magazin Creative Loafing pisat će o njima u seriji tekstova pod nazivom Hip Hop’s Shadowy Empire. U takvom urbanom kuršlusu odrastali su hip hoperi poput Takeoffa, Lil Yachtyja i Lil Babyja.

“Na televiziji prikazuju puno glamura, ali kamere nikad ne prikazuju druge djelove grada”, reći će Leejev partner Pierre Thomas. “Kad ljudi vide Altantu, ne vide da postoji njena druga strana koja nije dobra i gdje ljudi sklapaju kraj s krajem”. Coscarelli u knjizi opisuje Thomasov način razmišljanja – kao netko tko nije imao ništa, Thomas je spreman riskirati sve objasnivši, “Ako izgubim, što sam zapravo izgubio? Na početku ionako nisam imao ništa”.

Takeoff, koji je imao svega 18 godina kada su se Migosi pojavili na sceni, nedavno je u intervjuu za Drink Champs govorio da im je bilo teško nametnuti se u samoj Atlanti, s obzirom na to da sva trojica dolaze iz okruga Gwinnett, predgrađa Atlante poznatog kao Northside. 2018. godine Takeoff je objavio solo album Last Rocket gdje se, uz svoje klasične tematske odrednice, dotaknuo i nekih osobnih tema poput straha od javnog nastupa. Recentno izdanje Only Built For Infinity Links s Quavom, bilo je izbačeno paralelno s ozbiljnim šuškanjima o tome da su Migosi uzeli pauzu ne bi li gradili solo karijere, ali i riješili neka otvorena pitanja između Offseta i etikete Quality Control.

Danas je Quality Control fokusiran prvenstveno na daljnji razvoj senzacije poznate kao Lil Baby. “On je bio mladi dečko na kojeg bismo redovito naletjeli kada smo prolazili kroz kvart”, prisjetio se Coach K. “Kockao je sa starijom gardom”. “Zarađivao je milijune i prije nego što je imao hit pjesme”, plastičniji je Young Thug. Kockanje i raspačavanje su doista bili fokus interesa za mladog Dominiquea koji vjerojatno nije mogao ni zamisliti da će 2022. godine nastupati na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Katru. Ipak, imao je Lil Baby dovoljnu viziju da donese odluku kako svoje tijelo neće ukrašavati tetovažama kako bi na poslovnim sastancima ostavljao dojam ozbiljnosti. Amazonov dokumentarac Untrapped ponudio je uvid u okolnosti pod kojima je Lil Baby odrastao i u konačnici izrastao u punokrvnu hip hop zvijezdu. U jednom trenutku Lil Baby govori o odrastanju i izbivanju njegovog oca te važnosti odgajanja vlastitog sina pa zaključuje, “Ako zajebem, on bi mogao postati ja.”

Coscarellijeva knjiga, nažalost aktualnija no što je trebala biti, kroz lepezu likova na lokalnoj sceni u Atlanti i zahvaljujući detaljnom istraživanju i izvještavanju, rasvjetljava okolnosti koje nam omogućavaju bolje razumijevanje suvremenih hip hop dionika koji su izrasli u jedne od najutjecajnijih umjetnika svoje generacije i to nerijetko iz vrlo složenih životnih situacija i surovog okruženja. Okruženja koje je, primjerice uoči Olimpijskih igara 1996. godine, doživjelo čistku i rušenje socijalnih stanova radi kozmetičkog peglanja Atlante. Neovisno tko je u pravu, rap nudi drugu stranu priče. Hip hop je gotovo jedini komunikacijski kanal tim zajednicama, a jednoj generaciji se upravo trap pokazao kao najbolji izlaz iz zamke.