Interes odmah budi naslovnica Bobsijevog albuma Priče za malu djecu. Ilustracija je to otvorenog gradskog prostora za kojeg se čini da predstavlja splitski Narodni Trg – Pjacu po čijim je višestoljetnim kamenim pločama raštrkano mnoštvo svijeta. Gledamo iz perspektive nekadašnje kavane Troccoli. Jasno vidimo obrise Kuće Nakić. Čini nam se kao da možemo vidjeti i štandarac, ali on je toliko urezan u korteks da ga vidimo i kad ga nema.

Novi album ovog splitskog MC-a stiže otprilike četiri godine nakon projekta #Bobsi2018 i predstavlja ga videospotom za singl Poleti objavljen, kao uostalom i cijeli album, na Gršinoj etiketi Blockstar Digital. “Sve šta želin je da moji ljudi jedu, želin sikire u medu, želin van boce u ledu”, otvara slavljenički Bobsi kojeg smo proteklih godina imali prilike čuti na Gršinoj stvari Glas ulice te nekoliko singlova poput Moje i Tvoje ili Demon. Ipak, Bobsi je ostao u debeloj medijskoj sjeni, odlučivši se ne eksponirati previše premda uz Peću iz Zadra predstavlja ponajbolje od aktualnog dalmatinskog hip hopa. “Nije sve u redu, nekih nema više”, čuje ga se odmah zatim u bitno manje slavljeničkom tonu, “di su duše išle, valjda tamo nema priše”.

Priče za malu djecu tako predstavljaju sudar goropadnog hip hopa punog mladenačke živosti, dišpeta i fleksa s mračnijim, introspektivnim elementima u kojima Bobsi trezveno preispituje svoje odluke i zaključke.

Bobsijeva tematska i stilska dihotomija prepoznatljiv je element i njegovih ranijih radova baš kao što je to i izvrstan osjećaj za ritam koji ga ne napušta ni tijekom deset traka na ovom albumu. Split je sveprisutan. “Vice city di te čeka vrag”, opisuje ga na stvari Daleka obala pa dodaje, “I kad nisan bija tu – nešto vuklo me nazad”. Problematika javnog prostora neizbježna je tema u svakom zdravom, bujajućem urbanom središtu. Upravo je Pjaca desetljećima slovila za centralno mjesto građanskog, kulturnog i društvenog života u Splitu. Pjaca, nekoć poznata i kao Trg Oružja, poslužila je kao ambijentalni i simbolički okvir unutar kojeg su se sastajale, sudarale pa i sukobljavale sve različitosti i specifičnosti iz kojih će kasnije izrasti ono što danas poznajemo kao split. “Neki prošli su kroz život mi, a neki ostali. Neki uspili su, neki duboko su propali”, repa Bobsi pa zaključuje, “U gradu nema žive duše jer smo dušu prodali, plivamo u govnima – na lipoj obali”.

Kasnije će se na Empatiji, možda i krunskom dragulju albuma na kojem lijepu pjevačku dionicu ostvaruje gost Popka, Bobsi dotaknuti tog problema javnog prostora, tog stihijskog pretvaranja trgova u štekate, i to kroz stihove u kojima bez ustručavanja repa o praznim radnim mjestima i punim kafićima, o posljedicama gušenja slobodnog, otvorenog prostora i okupljališta mladih, o etiketiranju i stigmatizaciji, o eskapizmu i umrloj empatiji. Dakako, u gradu bez slobodnog javnog prostora na kojem bi se njegovala, empatija ni nema drugog izbora nego lagano izumirati.

Izbor melodičnih beatova i introspekcije prošarane preispitivanjima, ostavit će slušatelja na krivoj nozi kad Bobsi u trenu napravi prijelaz na energične, braggadocio dionice u kojima bez zadrške reda puncheve pa vas ovaj emocionalni vrtuljak od albuma konstantno preokreće i drži atento.

I dok na Bobsi.com potvrđuje karizmatičnost i vještinu na mikrofonu, bengeri poput Ima Ima na kojoj gostuje Adam i Milwaukee gdje gostuje 2 Late, apsolutno su slavlje hip hopa od zaraznih beatova do Bobsijevih nemilosrdnih linija i lilbejbijevskog senzibiliteta koji zaslužuju koncertne mosh pitove i šutke.

Čak i kada govori o svojim odnosima sa ženama, Bobsi je pun međusobno suprotstavljenih emocija. “Na čijoj si strani? Hoćeš bit tu kad budu sranja jer znaš da ću zastranit“, čuje ga se na traci Stranac na kojoj zatim, gotovo hvastavo, dobacuje, “I nudin ti sve – osim mira i blagostanja.” Ta oprječnost s kojom se hrva tijekom albuma, zapravo je albumov najintrigantniji element. “Ja san žrtva vlastitih obećanja”, zaokružuje član splitskog kolektiva Ruganje.

Bobsijeva šetnja kroz urbanu džunglu koja je danas Split, a u kojoj njegova i druge generacije odrastaju i sazrijevaju bez priručnika s uputstvima, zbirka je izuzetnih priča s emocionalno inteligentnim pripovjedačem koji i sam nije siguran gdje će nas odvesti. “Život uzme more vrati, krenia na put – ne znan šta piše na karti”, priznaje u jednom trenutku. Priče za malu djecu su tako šetnja poznatim i nepoznatim lokacijama. Nekovrsna splitska inačica Bloomovog dana u Bobsijevoj režiji. Krećemo s Pjace pa kud stignemo. Ako ovo uistinu jesu priče za malu djecu, ovo su onda i priče od kakvih se preko noći odraste.