Kada se redatelj Ben Stiller (Zoolander, The Secret Life of Walter Mitty) 2018. godine pojavio sa serijom Escape at Dannemora, bio je to značajan stilski i tematski zaokret za danas 57-godišnjeg Amerikanca. Mini-serija je kroz sedam nastavaka ekranizirala stvarni događaj bijega iz zatvora Clinton i naišla je na odobravanje i kritike i publike zbog odmjerenog pristupa temi.

Negdje u to vrijeme je put do njegove produkcijske kuće pronašao i rukopis nepoznatog, neobjavljenog autora Dana Ericksona koji je pokušavao pronaći studio spreman snimiti seriju po njegovom scenariju. Stiller je prepoznao kvalitetu teksta i 2022. godine smo preko Apple TV-a dobili Severance koja je oduševila publiku i privukla pozornost kritike i stručnih žirija raznoraznih nagrada.

U osnovi, Severance je serija o čipu kojeg kratkim operacijskim zahvatom stavite u glavu i tako razdvojite sebe na poslu od sebe kod kuće. Jedan ne zna što drugi radi. Serija je PR-ovski iskomunicirana da otvara teme o sve slabije uravnoteženom poslovnom i privatnom životu, a sadržajno prati Marka Scouta zaposlenog u korporaciji Lumon Industries koji sa svojim malim timom obavlja naizgled potpuno banalne poslove na računalu i to u distopijski uređenim, sterilnim uredima. Kada im se pridruži buntovna djevojka Helly, situacija se krene komplicirati.

Autor i scenarist serije Dan Erickson izjavio je kako je tekst pisao u pauzama raznih uredskih poslova koje je obavljao. Osobito je uspješan prikaz stereotipnih, smiješnih i bedastih kancelarijskih situacija koje uključuju i male uredske zabave ili blesave poklone za uspješne djelatnike. Za seriju koja tematizira zapravo vrlo ozbiljnu, danas univerzalnu temu dehumanizacije zaposlenika u korporativnom okruženju, Severanceu ne nedostaje britkih dijaloga i komičnih situacija te vrlo uspješnih karakterizacija likova. Između ostalog, tu je i zloglasna break room koja ne predstavlja sobu za odmor već sobu za kaznu, sobu u kojoj te lome.

Severance tako uspješno preživljava etiketiranje kao još jedan psihološki triler s mistery box elementima i frustrirajućim cliffhangerima, prvenstveno zbog toga što je izvrsno izvedena pa joj nije problem oprostiti visoki koncept u kojem su i ona i njeni likovi zarobljeni.

Vrijedi se osvrnuti na umjetničke slike koje vidimo kroz prvu sezonu serije, osobito one koje otkrivamo po hodnicima i odjelima odsječenog kata Lumon Industries kojoj razvijena korporativna mitologija daje dodatnu patinu misterioznosti.

Tako u drugoj epizodi poslušni lik i zaposlenik Irving nailazi na njemu dragu sliku zagonetnog osnivača Lumona Kiera Eagana koji, kao božanska figura obasjana svjetlom, bičuje jarca, dvorsku ludu, preplašenu djevojku i staricu. U chiaroscuro tehnici i koristeći dobro ukorijenjenu simboliku, ova nas slika upoznaje s mitološkim likom Kiera Eagana i svoje je mjesto pronašla u čekaonici wellness centra u koji odlaze zaposlenici. Prema njemu, svaki čovjek u sebi nosi četiri karakteristike: čemer, ludost, strah i zlobu (woe, frolic, dread, malice) i ovo je njegov obračun s njima.

“Ušao sam u špilju vlastitog uma i tamo sam ih ukrotio. Ukoliko i vi to učinite, svijet će postati tek vaš privjesak“, čuje se glas osnivača u muzejskom krilu Lumena.

Kasnije tijekom sezone imamo prilike vidjeti sliku naziva The Youthful Convalescence of Kier. “Zaplakao sam kada sam je vidio”, reći će tom prilikom dobar vojnik Irving. “Nikad nisam pomislio da ću vidjeti slikovni prikaz tog citata iz Priručnika.” Priručnik je svojevrsna Biblija u Lumonu, sveti tekst kojeg se Irving fundamentalistički želi držati. Kier Eagan u Priručniku govori kako trebamo nadvladati svoje slabosti, a na slici je prikazan kako kao dječak leži u drvenoj postelji, sa zavojem oko glave i okružen poslugom i članovima obitelji – motiv toliko puta viđen u slikarstvu.

Pozornost je privukla i panorama Kier Invites You To Drink of His Water. Slika koja se jasno referira na poznatu sliku Caspara Davida Friedricha Wanderer Above the Sea of Fog iz 1818. Na toj Friedrichovoj slici vidimo pustolova u rückenfigur pozi, kako stoji na vrhu brda i gleda u maglovito okruženje. U Lumonu vidimo ponosnog Kiera Eagana kako s vrha jedne stijene gleda u, suncem okupanu, dolinu s nekoliko jezeraca.

Atmosferičnost serije je njezin važan aspekt i u velikoj se mjeri ona ostvaruje izgledom radnih prostorija od dizajna ureda u kojem se budite na konferencijskom stolu, zatim jednoličnih hodnika koji podsjećaju na labirint, zloglasnih cubicle radnih prostora po kojima se i danas prepoznaju jezivi, američki korporativni uredi pa sve do staromodnih kompjutera, zelenih tapeta i brojnih drugih elemenata poslovne zgrade Lumen.

Odluka da mitologiju dinastije Keagan grade, između ostalog, i kroz neoklasične umjetničke slike, pojačava dojam totalitarnog stiska koji ta obitelj kroz svoju korporaciju ima na zaposlenike. “Slike su morale biti u klasičnom stilu, ali uvjerljive. Za neke smo izradili pedeset različitih opcija”, reći će producent Jeremy Hindle naglasivši kako je scenarij imao vrlo detaljne opise slika te su za lik Kiera Eagan unajmili glumca Marca Gellera kako bi im pozirao.

Slika u seriji koja je zbog svoje eksplicitnosti privukla posebnu pozornost svakako je The Grim Barbarity of Optics and Design za koju će se pokazati da ima dvije verzije i koja, na tragu slika Francisca Goye, prikazuje nasilan obračun između dva odjela, Macrodata Refinement odjela u kojem rade protagonisti serije te njihovih rivala u Optics & Design odjelu. Slika je dio korporativnog folklora i služi kao jedan od razloga zbog kojeg se djelatnici dva odjela međusobno ne podnose, ne posjećuju i ne druže jer su uvjereni da jedni drugima predstavljaju životnu opasnost.

Ovaj distopijski prikaz kasnog kapitalizma vješto igra na kartu popularne kritike korporativnog sustava koji neminovno dovodi do gotovo kanibalističkih posljedica u kojima zaposlenici jedni drugima postaju krvni neprijatelji. Manična zaluđenost kvartalnim rezultatima prikazana je kroz ludističku ideju u kojoj zaposlenici odjela koji je preuzeo Mark Scout imaju posao u kojem brojeve, koji im se prikazuju na ekranu, moraju kategorizirati kao “opasne” i ubacivati u koš za smeće, nekakvu inačicu primitivnog recycle bina. Zaposlenici ne znaju što točno brojevi predstavljaju, kakve posljedice njihov posao ostavlja na stvarni svijet i zašto nemaju pristup ostalim dijelovima poslovne zgrade. S druge strane, njihovi šefovi i osiguranje jednako su sluđeni zadatkom da svoje zaposlenike zadrže unutar zadanih okvira – sretne, bezbrižne i efikasne.

Severance tako uspijeva zaintrigirati visokim konceptom i velikom zagonetkom dok istovremeno vrlo smjelim redateljskim i scenskim odlukama stvara intrigantnu, atmosferičnu sliku svijeta koji je tek jedan čip udaljen od naše, vlastite svakodnevice. Život izvan Lumena izgleda gotovo jednako mračan, prazan i blijed. Lako ga je povezati s turobnim i melankoličnim slikama velegrada kakve je svojevremeno stvarao Edward Hopper. Koncept velike američke obitelji, dinastije koja je odigrala ključnu ulogu u izgradnji američkog društva i čija je gravitacijska sila toliko snažna da ulazi u sferu polubožanstva, neizostavan je dio američkog zeitgeista pa se ponekad čak i fiktivne dinastije, koje su prodefilirale sjevernoameričkom kulturom, čine ne toliko kao plod mašte koliko kao vrijedan prilog američkoj teogoniji.