Sinjski bend M.O.R.T. glazbenoj sceni u Hrvatskoj dođe nešto kao što televizijskoj sceni dođe lik Ričarda Enija Meštrovića. Ma sve su to isto tako, kao, mogli i oni napraviti u svojim televizijskim studijima, ali fali karizme i talenta. Fali autentičnosti u djelovanju i autonomije u odlučivanju pa tako desetljećima imamo najslabija televizijska i estradna ostvarenja u okruženju i onda nas još straše, tobože, zlim i opasnim prekograničnim prikazama koje su, kao, došle u Hrvatsku strašiti nam i kvariti djecu.

Osim toga, ova četvorka također zvuči, izgleda i djeluje kao da će se raspasti svakog trena, ali ne, evo njih natrag, onako izvještačeni, mokri i razvaljeni kao i inače i onda još dodatno motivirani određenim društvenim zadatostima. I što dobiješ kad raspizdiš ionako već bijesan bend?

M.O.R.T.-ovci su, htjeli oni to ili ne, dobili ulogu svojevrsnih pučkih tribuna, šaptača plebsu kojeg muči “nesanica, nejebica, besparica”. Nepretenciozan, pristupačan punk blues bend koji zna kako komunicirati s publikom. Ne nude oni tom puku ni propovijed, ni moraliziranje. Ne patroniziraju ga niti ga pokušavaju prosvijetliti. Jednostavno nude brzo rješenje – imaju sve. M.O.R.T.-ov status benda koji živi od svirke uživo da bi onda ostao bez pristupa toj istoj svirci uživo – rezultirao je kaotičnim, nemilosrdnim albumom kakav je Samo hrabro i bezveze!.

M.O.R.T. je gažerski bend i ovo je prvenstveno gažerski album sniman, dojma smo, u grozničavom stanju svijesti nastalom naglim, neplaniranim skidanjem sa svirki.

Kratkoća je dominantna, prosvjedna, pankerska. Cijeli album traje svega pola sata, a čak šest od 11 pjesama su kraće od dvije i pol minute. Tako zadnjih pola minute na ionako agresivnom Pivcu zvuče kao cipelarenje, mlaćenje mrtvog konja palicama za bubjeve. Johnovi neartikulirani zvukovi, vriskovi i drugi vokalni ekscesi i dalje ostavljaju dojam čiste, nepatvorene energije. Ćaća je poziv u pomoć, očajnički zapis trenutka kada vlastito dostojanstvo pregazite ne bi li ste kome pokušali dočarati bezizlaznost situacije u kojoj se nalazite. “Ne gledaj s visoka, pruži ruku bliže”, čuje se na Ćaći. “Voda je duboka, reci pomoć stiže!“

Samo hrabro i bezveze! je tako postpandemijski, ali pretpotopni album.

Ta slika svijeta koji se urušava je, dakako, najbolje oslikana na najavnom singlu Svijet se sužava, lijepo odsviranoj grunge numeri u kojoj emocije i promjene tempa vrlo brzo preuzimaju dominaciju nad tekstom. M.O.R.T-ovci su i inače na ovom albumu škrti s riječima. Umjesto poentiranja, zadržavaju se na oslikavanju situacije. Krnjeval je putopis iz zemlje čudesa i svijeta što nema razum i ne misli glavom. Zadržavaju se na tome i umjesto racionalnog raspleta oni nude prvo hipnotičke gitarske solaže, a zatim katarzičnu završnicu u kojoj dominira Johnov vrisak.

Ovo je nestrpljiv album. Žuri biti odsviran. Ovo je album benda koji svira na plaži i gleda dolazak plimnog vala.

Bez osobitog zaključka nas ostavlja i pjesma Van pameti, čija središnjica se šulja, citira Charlesa Baudelairea i sprema zasjedu pa eksplodira zahvaljujući impresivnim bubnjevima Milana Mijača čije dionice se i inače ističu kroz ovaj album. Van pameti je tematski mogla otići u bilo kojem smjeru, ali se zaustavila, tu u mraku i na toj slici strahom ukočenog protagonista. Vrijedilo bi vidjeti u kojoj mjeri je to svjesno i planski, ali odluka benda da ne nameće zaključke kroz pjesme, inicijalno bi se mogla pokazati nezahvalnom, ali dugoročno vrlo zrelom.

U konačnici, pucat ćemo sebi u nogu i reći da ovaj album nije snimljen da bi se analizirao, već da bi se proživljavao.

Postoji stara francuska uzrečica après moi, le déluge (nakon mene, potop) koja savršeno dobro opisuje i nihilistički stav i nebrigu o onome što dolazi nakon. Ali, ima ona i svoje naličje. Stoput vađena iz konteksta, prevrnuta i rastumačena, u konačnici ima onakvo značenje u kakav je kontekst staviš. Dozvolit ćemo si da je još jednom protumačimo i parafraziramo, da joj nametnemo kontekst, jer ako je ovaj M.O.R.T-ov album uistinu pretpotopni, ako nas ne laže mali glas u našoj glavi, onda neka nas, ovdje na plaži, s razvijenim zastavama, golemim zvučnicima i oči u oči s plimnim valom: Après mort, le déluge!