Naš Hajduk se nema ni kome ni zašto ispričavati. Treba se pripremiti na borbu

Hajduk je podignut sa samoga dna nakon desetljeća devastacije i zanemarivanja, ali Naš Hajduk tek čeka najveća borba za održavanje postojećeg modela.

Zrinsko – Frankopanska pulsira u ritmu Poljuda. Žila kucavica osjeća srčani ritam i njegove nepravilnosti. Kada je Poljud prazan i ona je prazna. Kada Poljud grmi i ona se trese zajedno s njim.

HNK Hajduk je puno više od nogometnog kluba koji četrnaest godina živi bez titule. Hajduk je ključni resurs grada. Ne samo njegova pertinencija već njegov neraskidivi, bitni dio. Simbolična i ideološka okosnica koja povezuje Split i prostorno i vremenski. Hajduk je rušio i postavljao vladare, gledao njihove uspone i preživljavao njihove padove. Hajduk je opće dobro grada Splita i kao takav podložan je konstantnoj eksploataciji od strane takozvanih dušobrižnika općeg dobra.

Hajduk je nadživio cijelo jedno stoljeće unatoč činjenici da je nerijetko boravio u raljama politike. Hajduk nije bio narodni klub. Političke strukture su preko gradskih tijela manipulirale njegovim postojanjem u svrhu vlastite samopromocije i parcijalnih interesa. Politika je cijelo stoljeće Hajduku bila rjeđe majka, a češće maćeha i prava snaga kluba nikad nisu bili gradski vijećnici i gradski moćnici već njegovi građani. Vrlo često je to populistička floskula, u ovom slučaju je to empirijski dokazana činjenica.

Sada kada je Hajduk napokon povjeren narodu – govore kako klub vodi ulica. Ulica ga sigurno ne vodi, ali desetljećima ga jest vodio politički kupleraj kojemu je Naš Hajduk došao nešto poput burleske prokazavši njegovo licemjerno postojanje.

Nemamo više Berekin, nemamo ni Feral Tribune. Smoju i Bebića su kao mislioce i kroničare gradske zbilje zamijenila imena koja ni ne zaslužuju biti spomenuta. Split je dva desetljeća životario u ritmu provincijalne zabiti, izoliran i slabog pulsa. Hajduk je bio gotovo jedino što je donekle moglo stimulirati Splićane i Splićanke na organizirani otpor i protest. Tolika je snaga i važnost Hajduka u Splitu.

Ne trebate čekati da se izvuče vatreno oružje da biste određeni konflikt nazvali ratom. Borba za Hajduk je nikad aktualnija i nikad subverzivnija. Udruga “Naš Hajduk” je kao trenutni skrbnik kluba izložena konstantnim napadima i postojano gubi podršku javnosti koja sportske neuspjehe povezuje s načinom na koji se klubom upravlja.

Unatoč tome, Naš Hajduk se ne smije ispričavati zbog činjenice što je od grada preuzeo upravljanje klubom kada je dugovanje kluba prelazilo 150 milijuna kuna i nalazio se u organizacijskom i rezultatskom kaosu. Ne smije se ispričavati što je pokrenuo akciju otkupa dionica Hajduka s ciljem da osigura udjel u vlasništvu i ne smije se ispričavati što klub vodi transparentnije i demokratičnije nego što je ikada vođen.

Kada nitko drugi nije želio imati posla s posrnulim simbolom Splita, za njega su i odgovornost i skrb preuzeli navijači i građani. Zar da se zbog toga ispričavaju?

Isprika je mač s dvije oštrice. Nerijetko završava molbom za oprost i povlačenjem, a to se ne smije dogoditi. Naš Hajduk se treba nastaviti boriti i beskompromisno braniti svoju poziciju čuvara narodnog Hajduka koji pripada njegovim navijačima, njegovom gradu i njegovim i građanima.

Jer alternativa je jeziva. Alternativa je povratak u ralje politike ili u ruke privatnika koji će s klubom raditi ono što oni žele.


Pokušajmo ne biti naivni i s uma smetnuti svjetonazorsku komponentnu koja se uvukla u borbu za Hajduk. Današnji Hajduk se pogrešno naziva protu-hrvatskim, anacionalnim i huliganskim. I potenciranje takvih etiketa nije slučajno već ima za cilj da se stigmatizira njegovo vodstvo i da ga se proglasi državnim neprijateljem te kao takvog eliminira.

Ima za cilj da se vrati tobožnji svehrvatski, nacionalni Hajduk i da ga se s tobožnje ulice vrati u kancelarije. Da ga se vrati interesnim skupinama i tobožnjim dušobrižnicima splitske dobrobiti. Da ga se vrati parazitima.

Ne smijemo ni u jednom trenutku zaboraviti da je većinski vlasnik kluba i dalje Grad Split te da Udruga “Naš Hajduk” samo zbog dobre volje gradskih vlasti ima priliku voditi Hajduk. To se može promijeniti u svakom trenutku ukoliko Grad Split odluči raskinuti sporazum o suradnji s Našim Hajdukom.

Ako se u dovoljnoj mjeri promijeni javno mnijenje, gradske vlasti bi mogle povući upravo takav potez.

I zato je ovaj informacijski rat toliko opasan za projekt narodnog Hajduka. Slučajno ili namjerno plasirane dezinformacije o financijskim manipulacijama ili skrivenim motivima vrha Udruge, imaju za cilj da se u opći diskurs provuku neprovjerene, ali atraktivne polu-informacije kako je Hajduk talac navijača i huligana i onda da se taj narativ amplificira svjetonazorskom anti-propagandnom.

U ratu nema mjesta za isprike. Hajduk je pod svaku cijenu potrebno zadržati narodnim i splitskim. Pod svaku cijenu držati dalje od politike ili prodaje.

Politički beskičmenjaci i poltroni neće bolje upravljati klubom. Imali su svoju priliku i dovoljno su ga opustošili. Privatni vlasnici ga neće voditi maksimom zaštite javnog dobra već zaštite vlastitog interesa i profita što je potpuno legitimno. Jednako legitimno je i nastojanje navijača da vode klub i nastojanje građana da imaju pravo glasa prilikom donošenja odluka ili izbora njegovog rukovodstva.

Iako ni u jednom trenutku nije trebalo biti sporno gdje se učlanjujete kada se učlanjujete u Naš Hajduk i iako se financijski model financiranja Hajduka kroz pozajmnice Udruge nikada nije skrivao, danas se ti momenti koriste kako bi se difamirao pokret udruge Naš Hajduk, zanemarujući financijske i brojne druge malverzacije kojima se godinama prije njih pljačkao klub s najjačom navijačkom podrškom u državi.

Hajduk je danas bitno moderniji i suvremeniji klub kojem zbog modela upravljanja mnogi europski klubovi zavide. Potrebno je naučiti razlikovati model upravljanja od sportskog rezultata i prestati zahtijevati odustajanje od modela zbog rezultatskih neuspjeha. To su smiješni zahtjevi, toliko smiješni da čovjek pomisli kako se unatoč tome plasiraju u javnost namjerno kako bi se nezadovoljstvo rezultatima prevodilo kao zahtjev za prekidom suradnje Grada s Našim Hajdukom.

Borba za javno mnijenje Splićana i Splićanki bit će od ključnog značaja za održivost modela jer Naš Hajduk mora pokazati kako ima podršku građana i ti građani moraju biti dovoljno glasni ako žele izbjeći da se klub vrati u politički podrum te da se o njegovoj sudbini i članovima nadzornog odbora odlučuje kroz netransparentnu političku trgovinu kojom bi se iza zatvorenih vrata vraćali dugovi i hranili podobni.

Hajduku ne treba niti vladar niti gazda. Ne smije biti ničiji sluga.

Ovo nije vrijeme za defenzivu i defetizam. Nije se dovoljno samo pasivno braniti od napada i optužbi te dozvoljavati ad hominem diskusiju i svjetonazorsku diskreditaciju. Potrebno je dignute glave izaći u napad jer ni Naš Hajduk ni narodni Hajduk se nema ni kome ni zašto ispričavati. To je napredni Hajduk i napredna ideja na koju možemo i trebamo biti ponosni.

Čista srca i obraza. I s bokun dišpeta.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: