Musashi Miyamoto jedan je od najpoznatijih japanskih samuraja. Ovaj vrsni mačevalac je živio i djelovao na prijelazu sa 16. na 17. stoljeće i zagovarao je ideju da ratnik mora dobro poznavati i razumjeti i ostale djelatnosti pa je za života uz borilačke usavršio i brojne druge tehnike poput kaligrafije, filozofije i slikavanja.

U svom ključnom djelu Knjiga pet prstenova Miyamoto uči kako dobar strateg mora uvijek vidjeti širu sliku te u svojoj teoriji o dobrom vodstvu kaže kako iz jednog polja djelovanja strateg treba naučiti o mnogim drugim. U tekstu Dokkodo, napisanom pred smrt i posvećenom svom omiljenom učeniku Terau Magonojōu, Miyamoto je u jednom od pravila posve jasan: Nikad ne žali za učinjenim.

Sarajevski reper Kontra izbacio je svoj drugi solo album nakon što je 2014. izašao s debijem Igra riječi i snimio tri zajednička projekta s kolegom i mentorom Frenkijem. Album Nikad zauvijek isti u svojoj osnovi govori o sazrijevanju. Kroz osam stilski raznovrsnih pjesama Kontra ne žali za učinjenim već iz učinjenog izvlači lekcije i repa o čovjeku u kakvog je izrastao.

Hip hop već dugo nije tek muzika mladih, ludih i buntovnih već je kroz godine evoluirao zajedno sa svojim izvođačima i u posljednje vrijeme kroz niz projekata s ex-yu prostora možemo uživati u hip hopu s kojim se mogu poistovjetiti i odrasli ljudi.

Hip hop na Balkanu je ušao u svoje zrele godine.

Na Kontrinom albumu ne nedostaje vrsnih pokreta talentiranog mačevalca i odličnih stilskih i liričkih akrobacija kao primjerice na grimeom inspiriranoj Viteškoj lozi. Takve trake nas podsjete da pred sobom imamo prvoklasnog tehničara, ali Kontra se odlično snalazi i u sporijim, saksofonom i klavirom obojenim vodama u kojima se ne boji biti iskren i ozbiljan kao prije šest godina na stvari Šutnja pa i pod cijenu da album ne bude nužno i komercijalni hit.

“U glavi glasni su meleci, Šejtan je mutiran. Skandiraju: “Drži fokus” dok on šuti ko kutija. Ne šupljiram, nisam dužan nikom sem dječaku kojem sam obećo Forsice i devet cifri na bankomatu. Neko kaže snovi, ja to kažem ultimatum.”

Kontra, “Na svoj način”

Musashi, neporaženi rōnin, podučavao je tehniku poznatu kao Nitō Ichi, kada samuraj istovremeno koristi dva mača. Kontra na ovom albumu pokazuje sposobnost da uspješno barata klupskim hitovima, okružen masnim basevima, tim represent stilom na kojem ne nedostaje puncheva i koji ga je i stavio na mapu kada je na traci Rmx razvalio sa svojim versom. Na uvodnoj Baš Baš jasno kaže svoje namjere, “Mase su burne samo majk u ruke gurni, na tvojih top pet donosim ti pet urni”.

Ali uz takvu tehniku koju je usavršio kroz godine, Kontra uspješno plovi i elegantnijim, promišljenijim stilom u kojem iskreno progovara o svojim strahovima i nadanjima i upravo kombinacija te dvije oštrice čini Kontrinu retoriku upečatljivom, a album veoma slušljivim jer FM JAM-ov MC nudi i britki skill i oštri um.

“Nije stvar ega kad znaš da se mijenjaš, stvar je ega kad hrđaš a ne znaš”, repa na naslovnoj traci dok će na pjesmi Neka me naglasiti važnost bivanja u trenutku i uživanja u njemu, premda ni tada ne bismo smjeli postati lakomisleni već učiti iz prošlosti i planirati budućnost. “Jedna mladost jedan život, dobre loše odluke. Pamtit ćeš najviše nezreli smijeh od muke”, repa na Neka me i dodaje, “Danas sjedim, razmišljam kako pravit pare, kako ne traćit dane, kako bacit cigare”.

Težinu ovom albumu dala je i smrt talentiranog producenta Rijada Fazlića Kolaterala što je velik gubitak za hip hop. Kolateral je blisko surađivao s Kontrom koji je upravo pjesmu Na svoj način, gdje glazbu potpisuje ovaj prerano preminuli producent, izabrao za najavni singl. S tom trakom Kontra zatvara album. “Stari Kontra umro je, ja ga prvi ne žalim, mada kad ga spomenu nekad doživim déjà vu” repa na traci i slaže izuzetan treći verse na kojem obećava kulturi dati pečat, a ne zlatni lanac i prsten.

Svračak na mrtvoj grančici je slika majstora Musashija na kojoj će povjesničari umjetnosti odmah primijetiti izvrsno korištenje praznog prostora i haboku sansui tehnike. Poznavatelji Musashijeve filozofije uputit će pak na onaj nevidljivi ili manje vidljiv element.

Daleko od toga da ova ptica na grani samo uživa u trenutku i promatra jezero – ona taktizira. Oni koji su proučavali Miyamotov život i rad uputit će vas na donji lijevi dio slike na kojoj su vidljive konture gusjenice ili crva koji izjeda granu. Tumače sliku na način da ptica na grani čeka da iz jezera proviri riba kako bi pojela crva kada crv upadne u jezero – i onda ona zgrabi ribu.

Uvijek je potrebno razmišljati nekoliko koraka unaprijed.

Kroz Sergeja, traci inspiriranoj i posvećenoj nogometašu Barbarezu, Kontra će lukavo naglasiti važnost individualnog genija, ali i strukture i potpore koja je tom geniju potrebna da ostvari svoj cilj. Repa, “U tekmi života si nula bez svog tima”.

Kontra je svoj stil i vještinu usavršavao u školi hip hopa koja je upravo proslavila 20 godina postojanja i izrasla u najutjecajniju hip hop školu na ex-yu prostoru. Kuću koja je uz teškaše Eda Maajku i Frenkieja iznjedrila i Kontru kao treću generaciju tehnički ispoliranih MC-ja visokog stila i sa zvukom koji ni po čemu ne zaostaje za svjetskom scenom. Važnost FM JAM-a za hip hop na ovim prostorima nije potrebno objašnjavati i to je njihov najbolji argument. Reputacija koju su izgradili te poslovna i urednička suverenost i neovisnost jasan su putokaz u smjeru u kojem bi se hip hop, ali i druge umjetničke discipline ovdje kod nas, mogle i trebale razvijati.

“Brat je nalogodavac i ničiji kurir”, čuje se na traci Viteška loza.

Rōnin je slobodni samuraj, bez gazde. Miyamoto Musashi je kao rōnin osnovao svoju školu Niten Ichi-ryū koju je ostavio u nasljeđe svojim učenicima i vještine i njegova filozofija su se nastavile prenositi s koljena na koljeno.

Kontra nije odstupio ni milimetra od svog stila koji se bazira na oštrom flowu i lirički potkovanim stihovima, ali ga je odlučio oplemeniti životnim lekcijama koje je naučio u zadnjih šest godina. Ne ispričava se zbog činjenice da će naglasak i dalje držati na skillu i tvrdom, produkcijski ispoliranom zvuku te da od svog rada planira živjeti – nešto što je brojnim umjetnicima ovdje, nažalost, teško dostižan cilj.

“Moji će biti sitiji od Leicestera”, repa na Viteškoj lozi i kaže, “Pun džep nečega, šta ćemo s tim? Kontra je problem, šta ćemo s njim?“

Neka ga!

Na možda i najintimnijoj traci u optimističnom duhu i lirski zaključuje, “Biće para, biće sunca, biće pjesama”.

Neka ih!