Doringov “Budem Budem”: Album bez riječi i na nekoliko jezika

Prvi put kad sam slušao novi Doringo, sjećam se, vozio sam se kroz Konavle na putu prema Prevlaci. Bubnjevi su na tren pokazali svoje pravo lice koračnice na Vikend u Jasmini i čim su nestali – flauta je odmah rastjerala oblake i prizvala vilinsko plavetnilo. Lijeva ruka je kroz otvoreni prozor već neko vrijeme krstarila na vjetru, a vjetrobransko staklo poprimilo je oblik širokokutne leće te je obuhvatilo Konavosko polje i vrhove Sniježnice.

Panoramski rock.

Zvukovi oštre osjetila. Saksofon na Kralju Tekstila driblat će me po makadamskim stazama. Pjevušit ću njegovu centralnu temu carinicima na svim graničnim prijelazima. Iza razbacanih krošanja je otvoreno more. Kladimo se tko će uspjeti prebaciti kamen preko njih pa ćemo zamišljati kako tone pod klisurama i lomi valove. Kasnije na terasi skupa razbijamo ljuske badema. Jesen je blaga i pomirljiva. Vidim je dok mi nešto govori. Objašnjava. Ozbiljna si je i važna, ali ne čujem je. Na ušima su mi slušalice.

Doringov Budem Budem je šaljiv i nepretenciozan. Brzi, krilni vezni s vicem u igri, pravovremenim tunelom i izvrsnim vanjskim felšom. Surferski rock s primjesama etna i world musica, ali to je samo za potrebe kvalitetne indeksacije glazbenih kroničara. Doringov Budem Budem nije hermetički zatvoren. Otvara vidike. Rasplesan je. Stvar Tepsikord je, uostalom, i novotvorenica. Kombinacija riječi tepsija i akord. S takvim bendom imate posla, a baš takvi bendovi u pravilu rade izuzetnu muziku.


Ne sjećam se točno što smo slavili u francuskom Saint-Émilionu. Prvo sam je lovio cijelo jedno popodne kroz vinograde. Bježala je i skrivala se među trskama. Prljala bijelu haljinu na crvene grozdove. Tu me je večer nagovorila na ples. Rekao bih da je svirala Eshtafe i ja sam joj u uho citirao Mancea i uvjeravao je da Doringo ne može bolje od Gužve u svemiru.

Stavila je svoje laktove na moja ramena i upozoravala me da to ne mogu ni znati jer ovo što sad slušam se zapravo još uvijek nije ni dogodilo.

Već sam se tada trebao ozbiljno zabrinuti.

Šamanski hipnotizirajuća Zdravo za Gotovo je vjerojatno i najsnažniji signal upozorenja. Prerijski, filmski uvod razgranat će se u opaku temu i instrumentalni obračun članova benda rezultira svirački možda i najdomljivijim trenucima na albumu zajedno s uvodnom Jaknom od Teksasa.

Razigranost stila i ritma ne popušta tijekom četrdesetominutne svirke.

Doringo: Budem Budem

Instrumentalni sastav Doringo predstavio se u proširenom sastavu na svom trećem studijskom albumu Budem Budem. Dinku Čvoriću – Doringu pridružili su se Damir Mihaljević (bubanj); Mihovil Jurdana (bas gitara); Mak Murtić (flauta i saksofon); Lucija Stanojević (violina); Nika Bauman (flauta) uz gostujućeg gitaristu Orjena Riđanovića. Album obuhvaća osam pjesama, sniman je u Studio Svemiru tijekom ljeta 2021. i izdan za diskografsku kuću Hitchtone Music & Promotion.


S obzirom na to da se vrijeme u međuvremenu iz kalupa linearnog prelilo u neodredivu amorfnu smjesu, ne mogu reći točno kada smo krenuli prema zapadu. Ubrzavali smo očekujući nešto snažniji otpor Zemljine rotacije, ali naprijed nas je gurala nezaustavljiva saksofoničnost Maka Murtića. Sva ostala tijela kretala su se unatrag, suprotno od nas. Suton je još uvijek bio pred nama. Ja sam oči držao na cesti, ali ona mi je rekla da bi se mogla zakleti kako je sunce upravo bilo u potpunosti zašlo, samo da bi na tren ponovno izronilo i – namignulo nam.

Već tada sam bio ozbiljno zabrinut. Svirala je Tri Probe Tjedno.

Odmarali smo u nekom caffe baru u Bilbau. Izvadila je na stol očišćene bademe i pustio sam nju da naruči jer je ona, na meni neobjašnjiv način, pričala sve jezike i tvrdila da svaki jezik u biti proistječe iz baskijskog – univerzalnog prajezika koji danas ne pripada ni jednoj porodici jezika. Euskara je, stoga, izolacijski jezik.

Nabrajala mi je njegove padeže, ali je nisam mogao čuti. Uzbuđeno sam na zvučnicima prepoznao da svira novi Doringo. Melodije ne poznaju granice. Dešifriramo li ih, uspjet ćemo razgovarati na brojnim jezicima. Bend će svoj stil opisati kao “zemljopisni rock”, a svaki je put kroz prostor ujedno i put kroz vrijeme.

Slušam i ne vjerujem.

Obratio sam joj pozornost na nevjerojatnu slučajnost da baš ovdje, evo baš sada svira Budem Budem. Tek je izašao.

Nije bila impresionirana. Žonglirala je vremenom, grickala bademe i neobavezno mi dobacila, “Ah, Budem Budem. To je stara vijest. Više se ni ne sjećam kad sam ono prvi put slušala novi Doringo.”