Aleksander Payne neće nužno biti upamćen kao najbolji američki redatelj svoje generacije, ali bi možda trebao biti upamćen kao redatelj koji je najbolje znao plivati nemirnim holivudskim vodama.

Danas 62-godišnji redatelj grčkih korijena rođen u američkoj Nebrasci, izgradio je zavidnu karijeru jednog od najumivenijih holivudskih redatelja, Oskarovac je to s finom filmografijom i čovjek iz naroda koji u svakom trenutku zna opipati bilo američkog čovjeka. Pogodio je s filmom Election još 1999. godine i pogodio je s filmom Sideways 2004. kao i 2011. s tragikomedijom The Descendants s Georgeom Clooneyjem u glavnoj ulozi.

Miljenik publike i kritike, Alexander Payne izrastao je u najpreciznijeg kalkulanta u Hollywoodu.

Njegov najnoviji uradak, dvosatni blagdanski film The Holdovers, smatra se povratkom u formu nakon neobično rizičnog izleta s Mattom Damonom u znanstveno-fantastičnoj komediji Downsizing. Payne se u The Holdovers vratio svojoj provjerenoj formuli i s izvrsnim Paulom Giamattijem u ulozi pred-dijabetičnog, grintavog profesora Paula, pogodio ravno u sredinu snimivši topli i sigurni božićni film koji to nije.

Payne, koji je mogao svoju karijeru odvesti u smjeru ozbiljnog i zahtjevnog presjeka američkog zaboravljenog i uništenog srednjeg-zapada s naglaskom na Nebrasku ali nije, sigurnost pronalazi u emotivnim, humornim i poučnim filmovima pa je tako i The Holdovers dočekan s pljeskom i odobravanjem jer je Payne žanr božićnog filma izvrnuo naglavačke, ali vodeći računa da mu iz džepova ne ispadnu svi džokeri.

“Ima nešto pretenciozno u tome da pokušavaš biti nepretenciozan. Kriv sam po tom pitanju”, izjavit će Payne prilikom promocije svog novog filma koji je smješten u 70-e godine prošlog stoljeća.

Payneova satira je oštra, ali neće nikog porezati. Njegov crni humor je provokativan, ali neće nikog uvrijediti. Filmska studija znaju što dobivaju s preciznim i talentiranim pripovjedačem kakav je Payne. Visoku emocionalnu inteligenciju i vrlo dobro razumijevanje publike. The Holdovers će dobiti pljesak i poneki će sentimentalniji gledatelj pustiti suzu jer u konačnici smo svi mi pomalo izgubljeni ljudi s manama koji će pokazati svoju dobru stranu ako nam se pruži prilika. Payne to zna i Payne radi filmove u kojima pruža priliku pojedincima koji bi u suprotnom bili pogubljeni i napušteni.

Payneova formula funkcionira u The Holdovers u kojem Payne i slabo poznati scenarist David Hemingson (možda još jedan od onih koje ne bismo upamtili da im scenarij nije završio na Payneovom stolu) prate zbližavanje profesora Paula i učenika Angusa Tullyja uz ključno prisustvo mudre kuharice Mary.

---

Unatrag nekoliko godina je nastup In & Of Itself iluzionista Daniela DelGaudia privukao pozornost široke publike zbog neobjašnjivih trikova i upečatljivog DelGaudijevog pristupa. Među ostalim, mađioničar je bio kritiziran da zapravo manipulira emocijama publike i sudionika u trikovima. O interpretaciji ovisi odluka. Alexander Payne je iluzionist među redateljima, vješti filmaš koji vrlo dobro zna na koje emocije treba igrati. Pokazao je to mnogo puta, kako u nagrađenom filmu Sideways gdje je opet važnu ulogu odigrao Giamatti, tako i u već spomenutoj Nebrasci koja je po mnogočemu njegov najambiciozniji umjetnički poduhvat.

Recenzija ovog filma je sekundarna, zapravo ne postoji ni jedan dobar razlog zašto ga ne bismo trebali pogledati. Bitno je bismo li čitali ovoliki broj recenzija da film ne potpisuje Alexander Payne.

Redatelj Nebraske je ugazio u treću dekadu, zapravo i četvrtu uzmemo li u obzir da je filmske devedesete ispratio nezaboravnom uspješnicom Election, i preživio je sve turbulencije s kojima se američki Hollywood hrvao u tom razdoblju. Preživio je i krize i štrajkove. Preživio je sunovrat Weinsteinovog Miramaxa, a ne zaboravimo da mu je upravo Weinstein dao prvu šansu još davne 1996. s crnohumornom satirom Citizen Ruth. Preživio je Payne i MeToo pokret izašavši neokrznut iz optužbi za seksualno zlostavljanje Rose McGowan.

Payne je toliko dobar da ne dopušta puno prostora za kritiku. Kritika je upravo ta formulaičnost njegovih filmova, ali bi li itko savjetovao nekome da ne gleda The Holdovers? Tu toplu, smiješnu, poučnu priču u vremenima kada nam nedostaje empatije, humora i mudrosti? Ako Payne i nije snimio The Holdovers zbog toga jer je bio nadahnut Pagnolovim Merlusseom iz 1935. godine, onda mu barem treba aplaudirati zbog didaktičkih kvaliteta The Holdoversa. Ako i manipulira, radi to vještije od drugih.

Filmska studija, ponovit ćemo, znaju točno što dobivaju s Payneom. On ne radi skupe filmove. Njegov najskuplji bi bio Downsizing s budžetom od oko 70 milijuna dolara i taj je, sukladno boxoffice estetici, bio promašaj, ali Payne u pravilu za mali ulog daje veliki povrat. Sideways je onomad koštao 16, zaradio gotovo 110 milijuna dolara. The Descendants je koštao 20, zaradio oko 200 milijuna dolara.

Ne čudi, stoga, što je Focus Features morao iskeširati 30 milijuna dolara ne bi li osigurao svjetska prava na The Holdovers i to nakon dinamične aukcije filmskih studija.

“Kreativna sloboda leži u malim budžetima”, objašnjava Payne.

The Holdovers tako nosi težinu svog redatelja. Reakcije na film su gotovo jednako zanimljive kao i sam film. Uz brojne pohvale, određeni kritičari zamjerit će mu lažnu toplinu ili neiskrenost, ali u konačnici Payne izbacuje film koji će šarmirati svojom toplinom i bezopasnom nestašnošću, koji će koketirati s nominacijama za Oscara, pozicionirati Paula Giamattija s jednom od najboljih uloga filmske sezone te kreirati karijeru mladom amateru Dominicu Sessi koji je oduševio u ulozi učenika Angusa i to nakon što je neplanirano izabran za ulogu kao učenik u školi gdje se film snimao.

Payne je sve prekaljeno iskalkulirao. Njegova redateljska inteligencija i umivenost osigurat će mu još godine i godine rada na filmovima. Prošlo je deset godina od crno-bijele Nebraske, filma koji je Payneu ono što je The Last Picture Show Peteru Bogdanovichu. Payne je možda u tom trenutku i bio na raskrižju gdje je birao u kojem smjeru će ići njegova karijera. Ne znamo hoćemo li dobiti još jednu Nebrasku, ali tko bi se uopće usudio sumnjati u račun kojeg je iskalkulirao Payne?