Francuska redateljica Justine Triet je scenarij za svoj film Anatomija pada u kojem se poznatoj spisateljici sudi zbog optužbi da je ubila svog muža također pisca, napisala zajedno s Arthurom Hararijem – također redateljem i scenaristom te svojim životnim partnerom. Triet i Harari su za tu kolaboraciju nagrađeni za najbolji scenarij na ovogodišnjim Golden Globes nagradama.

“Bili smo danima zaključani u sobi zajedno“, rekla je na lošem engleskom i dodala, “i začudo, nitko nije pronađen mrtav.”

Zanimljivo je kako Justine Triet u intervjuima radi isto ono što radi i njena glavna junakinja u filmu – kombinira engleski i francuski jezik i to u vrlo simptomatičnim trenucima, a zanimljivo je i da se toj spisateljici kao dokaz na suđenju izvlače poglavlja iz njenih romana, dakle iz fikcijske proze. Triet inzistira da nagrađivani film nije rađen prema njenom životu, ali i da su neke okolnosti iz njenog života svakako utjecale na film koji je u Cannesu ovjenčan Zlatnom Palmom.

Spisateljica i optuženica Sandra Volter u filmu se također pred sudom brani kako njeni romani ne mogu poslužiti kao dokazi u kaznenom postupku. Postupku u kojem se pokušava razotkriti je li Sandra Volter svog muža ubila ili se on sam ubio bacivši se s kata izolirane obiteljske kuće u francuskim planinama.

Anatomija pada je osmi redateljski uradak Justine Triet i stiže nam četiri godine nakon što je izbacila svoju dramediju Sibyl koja nije ni približno dobro prihvaćena od kritike. Triet je veliku pozornost na sebe i svoj novi film privukla kada je u sklopu preuzimanja Zlatne Palme oštro osudila mirovinsku reformu francuske vlasti te izrazila svoju podršku prosvjednicima na francuskim ulicama. Snažan politički istup prihvaćen je, dakako, i s pohvalama i s pokudama.

Detalj iz tog govora na koji vrijedi obratiti pažnju jest njena izjava da francuska neo-liberalna vlast pretjeranom komercijalizacijom zapravo sabotira francusku filmografiju na način da uništava kulturnu izvrsnost po kojoj je poznat francuski film.

Justine Triet zapravo kritizira komodifikaciju kulture, odnosno pretvaranje francuske filmske baštine u komercijalni proizvod i robu na tržištu.

Rima Abdul Malak, tadašnja ministrica kulture, preko društvene mreže Twitter izrazila je nevjericu Trietinim istupom i istaknula da bez pomoći francuskog modela financiranja ovaj film ne bi nikada ni bio snimljen.

Kriza koja je tijekom i nakon covida protresla francusku filmsku industriju, podijelila je filmaše i producente u dva kampa od kojih je jedan upirao prstom u slab box office i pad prihoda od prodaje kino-ulaznica optužujući pritom pretenciozne filmaše koji svoje filmove financiraju javnim sredstvima, dok je u drugom kampu, okupljenom oko inicijative L’Appel à des États généraux du cinéma u kojem su se našli Triet i njen partner Harari, naglasak stavljen upravo na komodifikaciju kulture koja je sedmu umjetnost pretvorila u surovi biznis.

Anatomija pada ne pati od aktivizma, Triet izvrsno balansira tijekom dvoipol satne sudske drame stavljajući u središte zbivanja dječaka Daniela koji se našao u centru oluje koja razara njegovu nuklearnu obitelj.

Tu je i Anatomija pada ujedno i najpotresnija jer je emocionalni vrhunac filma upravo strahota koju proživljava sin Daniel dok promatra kako mu se osobna tragedija pretvara u medijski spektakl, kako mu majku optužuju za ubojstvo, a anatomija jednog pada s balkona kuće se pretvara u obdukcijski nalaz koji secira patologiju jednog toksičnog braka.

“I sama sam se pitala koliko moja kćer zapravo zna o meni, o mom životu i životu moje obitelji”, odgovorila je Triet jednom prilikom komentirajući lik dječaka Daniela koji se nakon smrti oca suočava s dezintegracijom svoje obitelji.

Rad kamere, prikaz francuske sudnice u kojoj se sudi freškoj, njemačkoj udovici te ambivalentnost i neodređenost koje dominiraju filmom, čine ga uspješnim i u kategoriji sudske odnosno psihološke drame kao i u kategoriji obiteljske drame.

Filmom dominira glavna glumica Sandra Hüller, Njemica iza sebe ima nevjerojatnu 2023. godinu nakon što je preuzela ulogu Sandre u Anatomiji pada, ali i ulogu Hedwig Höss u filmu Jonathana Glazera Zona interesa (The Zone of Interest) i bit će predstavnik Velike Britanije na nadolazećim Oscarima.

Anatomija pada nije izabrana kao francuski kandidat za Oscara.

Umjesto toga, Francuzi su iznenadili mnoge i kao svog kandidata za Oscara poslali film La Passion de Dodin Bouffant, povijesnu dramu redatelja  Tran Anh Hung. Justine Triet je priznala da ju je ta odluka “duboko razočarala”.

Triet je tek treća žena ovjenčana Zlatnom Palmom za najbolju redateljicu.

Prije nje tu su bile tek Novozelanđanka Jane Campion (The Piano,1993.), a zatim i francuska redateljica Julia Ducournau koja je 2021. godine osvojila Cannes s filmom Titane, zadivivši i zaprepastivši kritiku i publiku s ovim grotesknim hororom.

I dok je Justine Triet vrlo glasna u pitanjima ravnopravnosti spolova te se zalaže za uvođenje kvota za zastupljenost spolova, Julia Ducournau u intervjuima ističe kako ne želi u prvi plan stavljati svoj spol. “Mislim da spol nije toliko bitan za nečiji identitet. Mislim da nas spol ne određuje. Za mene, kao ženu, ne želim da me spol određuje. Kad ljudi kažu da sam žena i redateljica to mi je pomalo iritantno. Ja sam osoba. Ja sam redateljica. Filmove snimam zbog sebe, ne zbog toga što sam žena. Ja sam ja”, istaknula je Julia Ducournau koja nam je u lijepom sjećanju ostala i 2016. s filmom Raw.

Francuska je tako u Ducournau i Triet dobila (ili izgradila) dvije redateljske sile u svojim četrdesetima koje bi mogle odigrati značajnu ulogu u nadolazećoj dekadi europske kinematografije.

U jednoj od ključnih scena u kojoj i gledatelji, ali i javnost na suđenju dobivaju uvid u tajno snimljenu eskalaciju razgovora u nasilje, suprug Vincent optužuje ženu Sandru kako je njegov život i život cijele svoje obitelji podvrgnula sebi i svojoj karijeri. Vincent optužuje majku svog djeteta da je hladna i prisiljava ih da žive po njenom. Sve pršti manipulacijom, optužbama i frustracijama.

Na početku razgovora s kanadskim novinarom Tomom Powerom, Justin Triet ga pita kako bi trebala sjediti pred kamerom. “To me pitaju samo redatelji”, govori joj Power. Redateljica se smiješi. Ruke su joj na naslonjaču stolice. “Lagani sam kontrol frik, sorry”, uzvraća mu Triet.