Bilješka o piscu: Omer Ć. Ibrahimagić (Tuzla, 1968.) je ostavio svoje pjesme, priče i putopise u preko 130 bosanskohercegovačkih i regionalnih časopisa, listova, portala i fanzina. Objavio više knjiga, među ostalim, „Poznavanje prirode i društva“ (2014.), „Dobre godine“ (2018.), „Pogled na moj svijet“ (2018.), „Memento vivere“ (2021.). Primio je nagrade: „Mak Dizdar“, „Fondacije za izdavaštvo“, „Simha Kabiljo“, „Dr Esad Sadiković“ (u dva navrata), „Marko Martinović Car“, lista „Večernje novine“ i udruženja „Mladi Muslimani“. Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine i P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine. Liječnik je, doktor medicinskih znanosti i redovni profesor na Univerzitetu u Tuzli. Oženjen je, otac kćerke i sina. Živi u rodnom gradu. Čitate njegovu kratku priču “Lijepi početak”.

---

Živa marioneta podrhtava u potresu, što udove odvija u heliks, a šiju u puteve maka. Prelama se na nemjestu, mimo osovina, a hrbat ostaje neozlijeđen. Punđa boje abonosa je netaknuta, gajtanom zatočena u svilenu mrežu. Frcaju iskre: kamena se ploča ugiba, snishodljiva spram animalne siline. Plašt leti s ramena, sklupčava se u obojenom limbu. Košulje su uštirkane, zagipsane, opiruće za izvijajuća torza.

Potkivanje tla zviždi nalik ispaljenim kuršumima iz mušketa – ugljenisane kastanjete su u funkciji glagola. Metronomsko pljeskanje šaka obrubljuje uzavreli trg. Katapultirani pogledi okončavaju na gorućim tijelima, odbijaju se hirovito, kao kugle od mantinele. Rumene oprave uzburkavaju krvotok u amalgam preklopljen fibrom. Bruji opčinjavajući glas – prska i zabija se u okolna srca.

Dvoje plesača se stropoštava u dertli-sevdah. Kraj je začinjen praporcima, uzdahom, maznim jaukom: riječju zaumnom, ukrućenim naklonom za puk.

Svatovi nestrpljivo čekaju na okončanje flamenka. Snatre početak iz snova. Mladoženja obujmljuje izabranicu, svu u bijelome: zatvorenih očiju usniva budućnost. Istovremeno začuje gugut, instinktivno pogleda. Sa stabla uzleti grlica i zatrese krošnju. Jedna pomorandža padne na pokockano tlo.

Ramon se odvoji iz zagrljaja ljubavi, napravi par koračaja i pažljivo podigne plod. Stavi ga u krilo majke koja se smije i plače. Sklopi ogrlicu na labuđi vrat svoje Huanite; sa zapučka izvadi ružu boje krvi i metne je u njenu kosu.

Broš, napravljen od srme u juvelirnici Mantilja, svojom raskoši rastvori Huanitinu šaku. Uzdarje se zatvori na čistom dlanu i sinhrono otvori onaj drugi za pomoć. Ovo su divni predznaci! – pomisli prosjak, kojem razdragani mladenci udijeliše sitniš i odlepršaše, upijeni u veselo mnoštvo.