U sjeni važne odluke Suda Europske unije u predmetu Diarra ( C-650/22) koja bi u značajnoj mjeri mogla utjecati na FIFA-in regulatorni okvir kojim se uređuju međunarodni nogometni transferi, ostala je presuda Velikog vijeća u predmetu vezanom uz španjolski nogometni klub Real Madrid i francuski dnevni list Le Monde.

Predmet se našao pred Sudom povodom zahtjeva upućenog u okviru spora između Real Madrida i Le Monda nakon što je sud u Francuskoj odbio izvršiti presudu donesenu u Španjolskoj kojom se Le Mondeu nalaže isplatiti naknadu neimovinske štete zbog klevete nastale objavom članka o Real Madridu i doktoru Eufemianu Fuentesu. Kazna je iznosila 300 tisuća eura glavnice i 90 tisuća eura kamata.

Naime, novine Le Monde objavile su još 2006. godine članak u kojem se tvrdilo da su se klubovi Real Madrid i FC Barcelona koristili uslugama osobe koja je sudjelovala u uspostavljanju dopinške mreže u svijetu biciklizma. Brojni mediji, osobito španjolski, prenijeli su tu objavu. Real Madrid je tužio novinara i novinsku kuću i španjolski sudovi su pravomoćno utvrdili da se radi o kleveti te naložili isplatu navedenog iznosa.

Francuski Žalbeni sud odbio je izvršiti odluku španjolskog suda smatrajući visinu kazne neproporcionalno visokom te je posljedično Kasacijski sud uputio Sudu Europske unije prethodna pitanja u kojima traži tumačenje Uredbe [br. 44/2001] o priznanju i ovrsi sudskih odluka donesenih u jednoj u drugoj državi članici u odnosu na članak 11. Povelje EU kojim se jamči sloboda izražavanja i informiranja.

Na temelju članka 33. stavka 1. Uredbe br. 44/2001, sudska odluka donesena u nekoj državi članici, priznaje se u drugoj državi članici bez potrebe za posebnim postupkom i, u skladu s člankom 38. stavkom 1. te uredbe, izvršava se u drugoj državi članici ako je u njoj proglašena izvršivom. Člankom 34. točkom 1. Uredbe br. 44/2001 predviđa se da se sudska odluka ne priznaje ako je takvo priznavanje u očitoj suprotnosti s javnim poretkom u državi članici u kojoj se traži izvršenje.

Stajalište Suda EU jest da je pozivanje na odredbu o javnom poretku iz članka 34. točke 1. Uredbe moguće samo u slučaju kada priznanje ili izvršenje sudske odluke donesene u drugoj državi članici predstavlja neprihvatljivu povredu pravnog poretka u državi članici u kojoj se traži priznanje jer bi ona zadirala u neko temeljno načelo.

Sud Europske unije ističe kako Europski sud za ljudska prava naglašava ključnu ulogu koju mediji imaju u demokratskom društvu, tako da su jamstva koja treba osigurati za njih posebno važna. Iako mediji ne smiju prijeći određene granice, osobito u pogledu zaštite ugleda ili prava drugih osoba, ipak su dužni širiti informacije i ideje o svim pitanjima od općeg interesa. U suprotnom, mediji ne bi mogli obavljati svoju bitnu ulogu „javnog nadzornika”. Stoga, ističe Sud EU, treba pridati veliku važnost interesu demokratskog društva da osigura i očuva slobodu tiska kada je potrebno utvrdit je li zadiranje o kojem je riječ proporcionalno legitimnom cilju koji se nastoji postići.

Iako osobe oštećene klevetničkim izjavama ili drugim vrstama nezakonitog sadržaja trebaju imati mogućnost podnošenja tužbe za utvrđivanje odgovornosti koja može činiti djelotvorno pravno sredstvo protiv nanošenja štete njihovu ugledu, svaka odluka kojom se dodjeljuje naknade štete nanesene ugledu treba sadržavati razuman odnos proporcionalnosti između dodijeljenog iznosa i štete o kojoj je riječ.

Konkretno, a prema sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava, potreban je najveći oprez kad poduzete mjere ili izrečene sankcije mogu odvratiti medije od sudjelovanja u raspravi o pitanjima od legitimnog općeg interesa i tako imati odvraćajući učinak na ostvarivanje slobode tiska. S tim u vidu, valja smatrati da iznos naknade štete koji je nepredvidljiv ili veći od iznosa dodijeljenih u sličnim slučajevima klevete može imati odvraćajući učinak na ostvarivanje slobode tiska.

Sud EU zatim zaključuje kako, na temelju članka 34. točke 1. i članka 45. Uredbe br. 44/2001, treba odbiti izvršenje presude kojom se izdavačkom društvu novina i jednom od njegovih novinara nalaže plaćanje naknade neimovinske štete jer bi to izvršenje dovelo do očite povrede prava i sloboda koji se propisuju člankom 11. Povelje.

Ovo tumačenje Suda Europske unije utjecat će, kako na buduće tumačenje prava zajamčenih člankom 11. Povelje EU (sloboda izražavanja i informiranja), tako i na postupak priznavanja i ovrhe sudskih odluka u građanskim i trgovačkim predmetima s prekograničnim elementom u državama članicama Europske unije za koje se danas primjenjuju ujednačena pravila sadržana u Uredbi 1215/2012.

Načelno govoreći, odluka u predmetu Real Madrid v. Le Monde naglašava kako naknada štete ne smije biti neproporcionalna i tako stvarati odvraćajući učinak na slobodu izražavanja, a države članice imaju mogućnost odbiti izvršenje presude ako bi takvo izvršenje dovelo do očite povrede prava i sloboda koji se propisuju, primjerice, člankom 11. Povelje.

Komentiraj

Trending