Bilješka o autorici: Sara Stipić (r. 2006.) iz Splita, dobitnica je više književnih nagrada, uključujući nagradu natječaja “Naš Ranko” za kratku priču „Viktor i Vera“, prvu nagradu natječaja za najljepše ljubavno pismo („Pismo“), treću nagradu na XXVII Nazorovim danima („Oči mi je začarala…“) i drugu nagradu treće kategorije za najbolju haiku pjesmu („Linđo“). 2024. godine je sudjelovala u radionici dramskog pisma Marulićevi dani. Čitate njenu kratku priču “Malo tiše, Zabavljačice”.

---

Ona kao da više ne postoji. Ona je lokalna šala i zezancija, svakome na vrhu jezika. Za njih je ona bila svakakva, ali ja znam da nikad nije zaslužila da se prema njoj odnosi tako. Ne znam što bih drugo rekao za nju. Sve su riječi bile suvišne. Njezino biće bilo je nemoguće opisati, makar u višestruko složenoj rečenici.

Malo tiše, Zabavljačice

Svi te već gledaju

Oni su gladni psi

Čekaju krivu riječ

Doselio sam se i bio sam sâm. Ona se pobrinula da ne bude tako. Uvijek se brinula za mene. Zar to nije tužno? To što je prije mene bila sasvim drugačija? Koliko sam je doista iznevjerio? Bila je posebna. Vrlo talentirana. Mnogo bolja od mene u svemu što sam činio. Kakve šteta što je svijet nije vidio kao takvu! Istina, s vremenom su je naučili poštovati, ali nikad je nisu voljeli. Ne kao ja. A ona je bila umjetnica, vrhunska u svom zanatu – kovala je riječima. Shvatila je koliko je lako prodati priču. Uvidjela je da ljudi bolje čuju kad slušaju nešto za što znaju da je pogrešno. Tako se rodila Zabavljačica.

Spusti glas, Zabavljačice

Ne moraš psovati

Da bi te ljudi slušali

Radije opjevaj

Vrijeme je odmicalo i često bih pomislio da je Zabavljačica opsjeda. Da će ubrzo ona ispariti i da će samo taj njezin Alter Ego preostati. Ali onda bismo bili sami. Razgovarali bismo. I nasmijala bi se. I Zabavljačice ne bi bilo. Među ostalima, ona bi izlazila na vidjelo bez problema. Sa mnom, nikad. Znao sam da sam zbog toga bio poseban, ali što sam mogao reći? Kako sam mogao znati što učiniti?

Pogni glavu, Zabavljačice

Budi pitoma

Izbjegni sukob

Zar se ne sjećaš čemu smo te učili?

Mislim da je to bio prkos. Prkos obitelji koja ju je sputavala, prkos prijateljima koji su bili grozni prema njoj, momcima koji su joj slomili srce. Naravno da mi je bilo stalo do nje, bila mi je najdraža prijateljica, ali nisam prepoznao kroz što prolazi. Tada je sve bilo drugačije, bili smo mnogo mlađi, vrlo neshvaćeni, a svijet je pokorila bolest. Imali smo samo jedno drugo, a opet smo jedno drugom bili suviše daleki.

Dosta priče, Zabavljačice

Zašto više ne pišeš?

Zar su ti uzeli sve što si bila?

Misliš li da te zaista poštuju?

Postala je vrlo cijenjena. Bila je silno kontroverzna i silno popularna, a nitko je nije poznavao kako sam je poznavao ja. Bio sam joj dalek. Još uvijek toliko stran. Priklonila im se, a ja sam to dopustio. Nisam bio ono što sam mogao biti. Ona je zato postala moj najdraži Ikar i potpuno izgorjela.

Umukni, Zabavljačice.

Zaboravi na ovo

Vrati se na početak

Budi Ptica

Ne sjećam se oko čega smo se svadili one večeri. Ona je, na kraju, htjela riješiti stvari, ja sam, valjda, bio suviše ponosan. Rastali smo se te noći kao da ćemo se za dan ili dva izmiriti, ali nikad nismo. Htio sam je čuti, ali mislio sam da sam samo nostalgičan. Nazvala bi me, ali nikad joj se nisam javio.

Sad se ona ne javlja.