Konavoske ledenice duboke su jame na planini Sniježnica iz kojih bi ledarice i ledari na prostor Dubrovačke Republike ljeti, uz pomoć konja i magaraca, dopremali neophodni led. Taj detalj pronalazimo na pjesmi Sniježnice, visoka planino klape Dišpet kao jedan od motiva oko kojeg će producent Luka Grubišić-Čabo složiti animirani spot u kojem prikazuje težački život jedne ledarice uz ilustracije bogatog konavoskog pejsaža.

Zahvaljujući sinergiji pjevačica klape Dišpet, producentskoj žici Luke Čabe te istraživačkoj i aranžerskoj suradnji nekolicine vrsnih poznavatelja klapske glazbe, album Jedna ura lada – pjesme iz polja, postat će jedno od najznačajnijih klapskih izdanja u zadnjih nekoliko godina.

U svojoj knjizi Žene u klapskom pjevanju, etnomuzikologinja Vedrana Milin Ćurin analizira razvoj i poziciju ženskog klapskog pjevanja te prenosi zapise folklorista Ludvika Kube koji ističe kako žene pjevaju danju, u poslu, perući rublje, tarući konoplje ili vezući pred kućom u krugu. Njegovo istraživanje s kraja 19. stoljeća ističe, primjerice, kako žene u okolici Makarske nisu smjele pjevati navečer. Milin Ćurin će, pak, istaknuti kako su žene nerijetko narodne napjeve pjevale radeći u dvoru, vrtu, polju, kad su išle na vodu ili uz komušanje kukuruza.

Jedna ura lada – pjesme iz polja kroz klapsku obradu tradicionalnih napjeva izvrsno dočarava težački život žena i oslikava ljepotu, pastoralnost i gorčinu koji su te živote pratili.

“Aj, veselo, žetvelice moje”, čuje se poziv u uvodu istoimene pjesme s konavoskog područja, “aj, veselo da ovo požnjevemo, da se ovdje sutra ne vraćemo” pa se prenosi mudrost stare majke koja podučava, “Više vrijedi jedna ura lada, nego dvije kad sunce ogrije”.

Jedna ura lada tako sadrži repertoar koji pokriva prostor od južnih Konavala preko neretvanskog Komina, Starog Grada na Hvaru pa do Pinezića na otoku Krku. Suradnja s etnomuzikolozima poput Joška Ćalete i Krešimira Magdića rezultirala je pronalaskom, obradom i objavom vrijednih tradicionalnih napjeva koji su ovim putem pronašli put do publike. Aranžmane pjesama potpisuju i Ivana Tolić, Vedrana Šiša te Željka Vojvoda.

Kako to već biva, naizgled jednostavni napjevi iz naroda, kakve smo kao djeca mogli slušati od naših baka, u sebi nose bogatu, bolnu simboliku i pučku mudrost.

Izvrsni aranžmani i razvijene harmonizacije mogu se prepoznati već na pjesmi Lipa Mara šenu žela gdje dolazi do izražaja širina izričaja klape Dišpet koja je, u različitim sastavima, na sceni već više od 25 godina i iza sebe ima šest studijskih albuma.

Dišpet tako, suradnjom s kazivačicama i s etnomuzikolozima, otvara vrijednu škrinju tradicijskih napjeva s naglaskom na žensko iskustvo. Vedrana Milin Ćurin kroz svoja istraživanja zapisa izvornih klapskih napjeva, ističe i izdvaja velik broj ženskih tekstova, odnosno tekstova u kojima se govori u prvom licu jednine ženskih roda. Iz notnih zapisa napjeva s područja Dalmacije, ističe Milin Ćurin, može se utvrditi da se pjevanje žena ostvaruje jednoglasno, češće dvoglasno, ali i troglasno.

Ipak, ono što klapi Dišpet daje najveću vrijednost jest inzistiranje na a cappella izvedbi, ključnoj za očuvanje nematerijalne baštine koja je klapsko pjevanje.

Uzmemo li u obzir i njihov prethodni album Došlo vrime, snimljen oko motiva svadbenih običaja, ova klapa konstantno i beskompromisno gradi na nosivim stupovima klapske glazbe koji su tradicijski napjevi i a cappella izvedba bez instrumentalne pratnje. Isto vrijedi i za njihove izvrsne albume Svakome na voju (2010.) i Rusulica (2006.)

Pod konstantnom prijetnjom komodifikacije klapskog izričaja, kojeg je zabavna glazba u nekoliko navrata već prožvakala i ispljunula, inzistiranje na a cappella pjevanju nije samo stilsko, već i egzistencijalno pitanje.

To je dovlačenje gomile teškog leda s planine u grad po srpanjskim sparinama. Mukotrpan posao, ma ga netko treba učinit.

Predvođene Lovorkom Sršen kao prvim sopranom, Dišpet u sastavu Ivana Tolić, Eva Kirigjija Krnjak i Željka Vojvoda (drugi sopran), Katarina Jelić, Ivana Kovaček i Marija Ljubić Šiško (prvi alt), Ivana Klubička, Carolina Brodarac, Petra Lelas Garača i Jasna Jančić (drugi alt), na ovom su albumu izvrsno dočarale dinamičnost, grlatost i neposrednost pjevanja koje je pratilo fizički rad i otvoreni prostor krškog i mediteranskog podneblja.

Svakako treba istaknuti doprinos Krešimira Magdića. Ovaj lučonoša klapske pjesme, koji minuciozno i dostojanstveno nastavlja posao pokojnog Ljube Stipišića – Delmate, marljivo od zaborava brani brojne tradicionalne napjeve, sakuplja ih i obrađuje. Poslužit ćemo se riječima samog Delmate iz uvodnog teksta za Magdićevu zbirku Pisme o’ vrimena, kad kažemo da se i u suradnji s klapom Dišpet “očituje očigledan Magdićev mar i žar iskonskog istraživača.”

Obol albumu dao je i melograf Joško Ćaleta čija je skladba Jopet si mi u son došla u izvedbi ženske klape Kapric prošle godine nagrađena prvom nagradom stručnog povjerenstva na Večeri novih skladbi u sklopu Festivala dalmatinskih klapa u Omišu.

Nova skladba na ovom albumu je pjesma Pelinče, pelinče koju je, oslonjenu na motiv branja pelina u dubrovačkom primorju, skladao Vedran Bonačić i svojevrsni je vrhunac ovog albuma. Nit koja povezuje tradicionalno s originalnim. Pažljivo frazirana i melodična, Pelinče, pelinče mjesto je na kojem fuzija pjevačica dostiže svoj zenit i kreira muzikalnost koja je instrument sam po sebi.