Proces je mrtav. Živio novi proces!

Kakve veze imaju aktualna događanja u Philadelphiji i Splitu. Nikakve, ali hajdemo ih usporediti.

Hajduk Split i Philadelphia 76ersi dijele desetljeće agonije, svaki na svom planu djelovanja, u svojim svijetovima, udaljeni tisućama kilometara, oceanima i morima. Ipak, povezuju ih zaljubljenici u sport i njihovi navijači koji u trzavici i hladnom znoju prate poraz nakon poraza, razočaranje nakon razočaranja, prevrat nakon prevrata. Za one koji, igrom slučaja, navijaju za oba kluba, godine iza njih su “mračno doba”, a prosvjetiteljstva i simoblične svijeće ili svijetla nema nigdje na vidiku.

Zanimljivo je kako su u svega tjedan dana, krajnje neočekivanim odlukama, završile ere u oba kluba i to na neobično slične, groteskne načine pa navijači mogu samo zavapiti u očaju i konstatirati: “Ovako nešto se može dogoditi samo nama!”

Hajduk je 01. travnja svojevrsnim “statutornim pučem” ostao bez predsjednika uprave Marina Brbića, a posljedično i bez sportskog direktora te nekolicine članova nadzornog odbora, uključujući i glavne sponzore — Mamiće.

Pogledajte Brbićevu konferenciju za medije povodom smjene

Svega tjedan dana kasnije, Philadelphija 76ersi su na gotovo nadrealan način ostali bez generalnog managera i voditelja košarkaških operacija, Sama Hinkija, koji je ostavku vlasnicima dao kroz manifest na 13 stranica koji na trenutke više ostavlja dojam traktata nego pisma ostavke i ostat će zavijek ugraviran u sportsku povijest ovoga grada.

Pročitajte Hinkijevo pismo ostavke

Hajduk i Sixersi se tako nastavljaju pratiti iz koraka u korak marširajući u duboki ponor. Osim što gradove veže izniman interes za sport te jednako iznimni i fanatični navijači, vežu ih očito i desetljeća bez konkretnog uspjeha na profesionalnom planu momčadskih sportova. Izuzmemo li bejzbol i Philliese 2008., suša u Philadelphiji traje od 1983. Split već godinama, unatoč auri “najsportskijeg na svitu”, ne uspijeva biti ni najsportskiji u Hrvatskoj pa naslova nema ni u nogometu ni u košarci ni u rukometu ni u vaterpolu ni u mnogim drugim “sustavnim” sportovima i sudbina je prepuštena induvidualnim bljeskovima i sportskim vukovima samotnjacima koji Splitu usprkos uspijevaju doći do kvalitetnih rezultata.

Nije toliko što nema naslova ni sportske histerije koju bi prepričavali unucima, već što ljubomorno gledamo prema 80-ima i drugim vremenima kada smo vladali sportskom scenom pa se sa čežnjom priupitamo — kakav je osjećaj?

Paralelne vlasti u Hajduku i 76ersima

Ono što mi sada imamo jest cirkus jer čak i najpedantniji kritičari Brbića i njegovog pandana Hinkija u Philadelphiji, ne znaju kakvu to alternativu nude vlasnici NBA momčadi odnosno splitski “nadzoraši”.

Ipak, nedostatak konkretnog plana nije paralelnu vlast koja se iznijedrila u oba kluba, spriječila da potkopa autoritet odnosno deložira donosioce odluka.

Iako je dojam taj da je Brbić smijenjen, a Hinkie sam dao otkaz — situacija je puno sličnija no što se čini na prvu loptu. Hinkie je, naime, napustio poziciju GM-a i predsjednika nakon što su njegovi šefovi, vlasnici Sixersa, izgubili vjeru u njegov vizionarski “Proces”, počeli sumnjati u njegov panoramski pogled u budućnost i doveli starješinu Jerryja Colangela da nadzire ludog znanstvenika Hinkija i utaba stazu za dolazak svog sina Bryana Colangela.

Brbić je isjeran iz klupskih prostorija svega nekoliko mjeseci nakon što mu je iskazano povjerenje i produžen mandat. Čak i ako uzmemo u obzir da Brbić nije kapacitet za čelnog čovjeka kluba, ovakva dekapitacija koja je posljedično rezultirala krahom operativnog, upravnog i nadzornog dijela kluba te ga praktički ostavila bez rukovodstva — nikako nije zdrava alternativa niti korak u pravom smjeru. Zakoračimo u mrak, kup je naš!

Dinamu su trener i donedavno čelni čovjek kluba pod istragom za niz kriminalnih djela, klub je  otuđen od svojih navijača i pod stalnom paskom inspekcija, a unatoč tome nekako je Hajduk taj koji izgleda obezglavljen i u potpunom sportskom i operativnom kaosu.

Brbić je u nekoliko navrata pokazao da nema muda ni sportsku viziju potrebnu za usprotstaviti se Dinamu ili Rijeci, ali je poslužio kao veoma dobar činovnik i predstečajni upravitelj koji je uspio klub konsolidirati i stabilizirati. Nažalost, Hajduk se stabilizira i konsolidira već gotovo 20 godina i to bez ikakvog napretka, osim ukoliko zaključimo da Brbić možda nije unaprijedio Hajduk, ali ga barem nije opljačkao kao niz njegovih prethodnika — što je kulturološki napredak. S druge strane, očito je kako je petorka u nazdornom preko primjera “Brbić” željela ojačati svoju poziciju unutar samog organa, (ubrzajući odlazak Pavasovića) i dovesti svoje kadrove u upravljačku strukturu kluba.

Paralelna vlast nešto je čime se u Philadelphiji hrvao i Hinkie pa su i on i Brbić povodom svojih odlazaka u spomenutom pismu odnosno na spomenutoj pressici nabrajali svoje uspjehe i postignuća, što je osobito kod Brbića ostavilo dojam nespretne i prekasne samoobrane osuđenog čovjeka, dok je Hinkie kroz svoj manifest čak uspio ojačati svoj kultni status ludog znanstvenika koji se slučajno našao u NBA košarci.

https://twitter.com/joezelonis/status/718496768552472577

Tucet vlasnika 76ersa na čelu s investitorom Joshuom Harrisom, instalirala je vlastiti nadzorni odbor primijetivši da Hinkiejeve new-age ideje ne vode nikud, ali su dovoljno new-age da mu ne mogu ništa konkretno prigovoriti. Dolazak starog lisca Colangela  i Mikea D’Anthonyja, čija košarkaška filozofija doživljavaja renesansu, de facto je paralizirao Hinkieja i doveo ga u iznimno nezahvalnu situaciju, a Sixersi su osim povijesno loših rezultata postali predmet šprdnje i u organizacijskom smislu (i to pored živih i zdravih LA Lakersa i obitelji Buss).

Propaganda o “boljem sutra”

Hinkijeva opsjednutost tankiranjem i analitikom nije urodila nikakvim rezultatima. Ideja da se momčad obnovi kroz draft na način da u međuvremenu izbacuje nefunkcionalan i nekonkurentan proizvod, počela je puštati vodu nakon što ni u trećoj godini mandata Sixersi nisu uspjevali izgraditi momčad i kvalificirani NBA roster. Dapače, sa svega deset pobjeda plesali su na rubu najgore regularne sezone u povijesti lige! I to nakon niza drugih negativnih rekorda koje su srušili pod Hinkiejevem i trenerom Brownom.

Hinkie je radikalizirao teoriju tankiranja, odnosno serijskog gubljenja utakmica kako bi se došlo na samo dno lige i pozicioniralo za što bolje mjesto na draftu. Zatim je na draftu izabrao, između ostalog, Nerlensa Noela, Darija Šarića, Joela Embiida, Jahilla Okafora od kojih dvojica još nisu zaigrali ni minute, a ostatak izabranih više uopće nisu dio momčadi. Hinkie razmišlja pod paradigmom “bolje na dnu lige nego u sredini”, što je u teoriji točno, ali u praksi nije rezultiralo ničim jer su mladi igrači navikli gubiti, nisu imali od koga naučiti pobjeđivati, prihvatili su organizacijsku kulturu poraza i samosažalijevanja i ostali su na samom dnu lige gdje ih je Hinkie i preuzeo.

Ipak, Hinkieju se ne može ništa prigovoriti jer on se od početka ogradio propagandom o “boljem sutra” koje nikako da dođe, ali nada je ono što hrani gladna usta.

I Hinkie i Brbić su svoj poslovni model postavili na način da, ukoliko za nekoliko godina klubu bude bolje — zasluge idu njima, ali ukoliko ne bude rezultata ne možete ih kriviti jer svoj plan nisu odradili do kraja. Za obojicu je upravo iduća godina trebala biti ključna.

Nisu je doživjeli.

I dok se Brbić borio s bankrotom, “močvarom, sucima i Dinamom”, nedostatkom financijskih sredstva i kaosom u klubu, Hinkie je preuzeo organizaciju na zlatnoj sredini i namjerno je rastavio na proste faktore. Teško ga je braniti kada je sebi kao GM olakšavao posao na način da treneru i momčadi oteža, postavi ih u poziciju da stalno gube i na račun poraza akumulira igrače i pickove koji su mu kupovali vrijeme. Hinkie je iskorištavao nesavršen NBA sustav “nagrađivanja gubitnika” do krajnih granica, manipulirao njime i izvještačio ga – i sve to bez ikakvog rezultata.

Struka Hajduka nije napravila nikakav potez koji bi momčad doveo u komparativnu prednost. Dapače, izgubili su i poziciju druge momčadi lige od Rijeke i s niz suspektnih pojačanja ozbiljno kadrovski opteretili klub. Unatoč tome, klubu neće ništa bolje biti bez jasne vizije i jasnih nasljednika koji će moći povlačiti prave poteze. Hajduk je po tko zna koji put obezglavljen i to zbog nerezonske odluke šačice “nadzoraša” kojima je važnije na silu preuzeti kontrolu, nego složiti plan i program, prezentirati ga i za isti lobirati ili ga argumentirati za stolom.

Brbićeva smjena je bila nož u leđa, potez bliži mafijaškom nego sportskom svijetu.

Hinkijeva kontemplacija i citiranje intelektualnih, poslovnih i sportskih velikana, ne amnestira ga od činjenice da je klub pretvorio u potpuno ruglo. Unatoč tome, potez vlasnika da uvedu paralelnog GM-a i trenera je šamar u lice ljudima koje su sami doveli. Sixersi bi dogodine mogli eksplodirati ili implodirati i onda bi se mogli povući pravi zaključci i evenutalno Hinkieja smijeniti sukladno standardnoj praksi u NBA-u. Dovlačenje tihih ubojica Colangela i D’Anthonyja koji su Hinkieja mjesecima zlostavljali i sramotili, pokazuje da vlasnička struktura momčadi iz Philadelphije nema jasnu i jednoglasnu viziju i teret dokaza sada je s Hinkieja prebačen na njih.

Ironično, bilo bi puno pravednije da je Hinkie završio kao Brbić – direktnim skidanjem flastera (makar tek dogodine), a ne injekcijom za paralizu i sporu smrt, dok su splitski “nadzoraši” Brbiću ipak mogli dati priliku da iznese svoju obranu prije nego što ga osude na smrt.