Washington Wizardsi su na omjeru 9-3 bez ozlijeđenog razigravača Johna Walla.

Denver Nuggetsi nemaju tradicionalnog playa i tu funkciju praktički drži 208 centimetara visoki Nikola Jokić koji je sredinom veljače protiv Milwaukee Bucksa zabilježio najbrži triple-double učinak u povijesti NBA lige. Jokić u prosjeku ubacuje 17,2 poena te predvodi Nuggetse sa 10,7 skokova i šest asistencija.

Među neke od najboljih razigravača u ligi trenutno možemo svrstati krila LeBrona Jamesa, talentiranog Bena Simmonsa, šutera Jamesa Hardena i Draymonda Greena koji bilježi 7,3 asistencije po utakmici.

U sezoni 2007/08 jedino je James bio krilo među TOP 20 asistenata. Ove sezone imamo ih četvoricu.

Znamo da centri više nemaju važnost kakvu su imali unatrag 20 godina, ali događa li se isto i s pozicijom klasičnog razigravača u modernoj košarci?

Treneri se sve više odmiču od napada s naglaskom na tradicionalni pick and roll i to u korist motion napada gdje je veći protok lopte i igrači su u stalnom pokretu, a lopta je sve manje kod razigravača.

Među 15 NBA igrača koji ove sezone najviše diraju loptu su i Jokić (83,6 dodira po utakmici), Giannis (84,6), Marc Gasol (85,3), Blake Griffin (86,9), James (87,5), Demarcus Cousins (89,4) i na prvom mjestu Ben Simmons s 98,6 dodira po utakmici.

Razigravač je još uvijek najvažnija pozicija u košarci, osim ako vanserijski talent nije na drugoj poziciji kao što je to slučaj kod Jamesa, Giannisa, Jokića. Za svu trojicu je simptomatično upravo to da mogu i znaju igrati na poziciji razigravača, odnosno prenositi loptu preko centra, imati je u posjedu duže od ostalih te kontrolirati i zvati akcije. Sva trojica su nevjerojatni dodavači.

Jokićeva vizija, vic i virtuoznost prilikom dodavanja, uistinu su melem za oči i asistencija u pravom smislu te riječi. Iako formalno na poziciji centra, Jokić jednako dobro igra i kao prvi razigravač momčadi pa Denver nema ni potrebu pod svaku cijenu tražiti skupog igrača na jedinici

Jason Kidd, koji nije preživio u Milwaukeeju, kao najveći uspjeh kao trener Bucksa može potpisati razvoj Giannisa Antetokounmpa kao point forwarda – krilnog igrača koji može biti i prvi razigravač momčadi. Giannis nije iznimka, iako je zbog svojih fizičkih predispozicija neusporediv, već postaje pravilo. Don Nelson je krilo Marquesa Johnsona koristio kao razigravača još 1984. u Milwaukeeju, kao što su to 70-ih igrali i Rick Barry i John Johnson u Seattle Supersonicsima.

Danas sve više kvalitetnih igrača ne može biti reducirano na jednu košarkašku poziciju.

Zbog stila igra, raznovrsnijih igrača i napada u kojem lopta kruži po cijelom terenu i nekoliko puta izmijeni posjednika, od najboljih igrača se očekuje da znaju i primiti loptu i šutirati i napraviti dodavanje koje može rezultirati košem. Specijalizacija je i dalje iznimno izražena u NBA ligi, ali napadi nisu ni približno statični, izolacijski i jednolični kakve smo znali gledati u prošlosti.

U cijeloj toj priči bitno se transformira pozicija razigravača. Steph Curry je prvorazredni šuter, ne i dodavač, Russell Westbrook je poznatiji kao zaokruženi all-around igrač nego tradicionalna jedinica. Pistonsi su smanjili pick & roll akcije koje je Van Gundy preferirao, kao što se slično dogodilo i s Toronto Raptorsima gdje Kyle Lowry ima bitno manju ulogu razigravača nego ranije. Cousins, Drummond i Blake Griffin bilježe najviše asistencija u svojoj karijeri.

John Wall poznat je kao ponajbolji asistent NBA lige, ali uspjeh Wizardsa za vrijeme njegove ozljede otvara pitanja o njegovom utjecaju na druge igrače u momčadi. Wizardsi svakako nisu bolja momčad bez Walla, ali možda njihov napad jest bolji. Bradley Beal je rekao kako sada “svi jedu” i ukazao na to da je napad Wizardsa protočniji i igrači dobivaju više šansi. Svakako pomaže i odlična reakcija Tomasa Satoranskyog pa Wizardsi nimalo nisu popustili bez Walla kada je u pitanju broj asistencija po utakmici.

Argumenti mogu ići i u tom smjeru da danas razigravači koji dominiraju loptom i imaju velik broj asistencija – više i nisu u najboljem interesu momčadi.

Hoće li ovo biti tek prolazni trend ili će košarka sa sve raznovrsnijim i talentiranijim košarkašima i dalje ići u smjeru košarke bez pozicija pa će posljedično i pozicija razigravača imati drugačiju ulogu – ostaje nam tek vidjeti, ali argumenti postoje u korist teze da tradicionalni razigravači gube na važnosti u košarci.