Mladen Milošević s Balkanrocka: “Važno je pisati jer tako se stvari čuvaju od zaborava i daje im se širina”

Balkanrock sessions odličan je format online koncerata regionalnih bendova, a mi tim povodom pričamo s glavnim urednikom portala Balkanrock.

Glazbeni portal Balkanrock nedavno je nastupom beogradskog fusion kvinteta Naked zaokružio prvu sezonu Balkanrock Sessionsa – emisije osmišljene kako bi se predstavili regionalni bendovi alternativne glazbe kroz live svirku i intervjue s glazbenicima.

U odličnom formatu koji je unio svježinu na regionalnu glazbenu scenu, dobili smo prilike pogledati i nastupe bendova poput odličnog Eyesburn, power-surfere iz benda Moussaka, nove stvari benda Obojeni Program, punk rockere iz benda Bolesna Štenad pa zatim i energičnu Idu Prester, sjevernomakedonski Funk Shui i niški trojac Igralom.

Balkanrock je upravo krenuo s objavama online koncerata i na ostalim streaming platformama.

Bio nam je ovo odličan izgovor za razgovor s glavnim urednikom portala Balkanrock, Mladenom Miloševićem, s kojim smo zavirili iza kulisa ovih koncerata, ali i popričali o razvoju i tekućim projektima samog portala, važnosti novinarskog rada koji prati glazbenu scenu, utjecaju kritike na glazbu i ponekim drugim pitanjima.


Zadnje Polje: Kako ste došli na ideju za Balkanrock Sessions i koliko ju je izazovno bilo ostvariti?

Mladen Milošević: Ideja i želja za ovakvim stvarima je uvek postojala negde u svima nama. U regionu se retko ko ozbiljno uhvatio za ovakav format i radio ga kvalitetno i u kontinuitetu, a mi smo osetili da imamo snagu, ozbiljnost i entuzijazam da u tome uspemo i istrajemo. Epidemiološka situacija jeste negde bila inicijalna kapisla da se ovakva ideja realizuje, ali mislim da ipak glavnu ulogu u svemu ovome igra naša velika ljubav prema regionalnoj muzičkoj sceni, sa pregršt sjajnih i šarenolikih bendova, s čijom muzikom i idejama želimo da upoznamo što veći broj ljudi. Kroz nastup bendove predstavljamo onakve kakvi oni zaista jesu kad izađu na binu (svi snimci su nastali iz jednog tejka, bez naknadnog šminkanja), dok se u toku intervjuu trudimo da gledaocima pružimo dubinski uvid u ličnosti i karijere naših gostiju. 

Kad je reč o samim izazovima, naravno da smo već na samom početku realizacije par puta morali da malo poljubimo patos, što u toku samog snimanja na setu, što u toku post produkcije, ali smo se vremenom jako dobro uigrali. Ono što je nekada bio izazov sada je postala rutina, ono što je bila greška postalo je prostor za napredak, a ono što je najvažnije je da se sada osećamo kao pravi tim koji daje najbolje od sebe. Da nema svih tih izazova, verovatno ne bi sve došlo na ovaj nivo.


ZP: Što biste izdvojili iz prve sezone online koncerata, kako ste zadovoljni reakcijom publike?

Mladen Milošević: Najmagičniji momenat je iskreno bio kad smo videli svoj prvi izmontiran snimak, momenat kada smo postali svesni da smo ispunili sva očekivanja koja smo sebi postavili. Možda je čak ispalo i bolje nego što smo se nadali. Mnogo je lepo što postoje ljudi kojima neizmerno znači što ovo radimo i svakog ponedeljka nestrpljivo čekaju naš novi materijal. Čak smo dobili i nekoliko poruka u kojima nas ljudi iz šale pitaju a šta ja da radim ovog ponedeljka kad nema novog Balkanrock Sessions snimka? To je ono što nas sigurno pokreće i daje nam dodatni vetar u leđa. Lepo je i što smo na našem kanalu viđali i komentare ljudi koji su za neke bendove čuli upravo na ovaj način, jer je to jedna od naših glavnih misija. Ovakve male pobede su zapravo najveće. 


ZP: Balkanrock već 15 godina piše o glazbi i pokriva regionalnu glazbenu scenu. Možete li nam, barem ukratko, dočarati put od početaka ovog muzičkog magazina do danas? Koji su najveći izazovi?

Mladen Milošević: Da bih pričao o celom putu, morao bih biti tu od samog početka (smijeh), ali sigurno svi izazovi s kojima se mi na uredničkom i novinarskom putu danas susrećemo nisu daleko od onoga kakvo je stanje bilo na samom početku. Balkanrock je počeo kao forum na kom su ljudi delili mišljenja o muzici da bi se kasnije razvio u ozbiljan muzički portal. Prvi urednik portala i jedan od njegovih osnivača bio je Miloš Najdanović koji je i dan danas deo našeg novinarskog tima.

Danas Balkanrock ima preko 100.000 poseta na mesečnom nivou i mislim da bez ikakve lažne skromnosti mogu da kažem da je trenutno jedan od najjačih muzičkih portala na Balkanu. Ono što vidim kao njegovu najveću vrednost je što smo kroz ovih 15 godina uspeli da izgradimo jedinstvenu i profesionalnu novinarsku etiku i uredničku politiku, koja gaji nepristrasnost i kritičko mišljenje kao glavne kvalitete. Balkanrock je ozbiljan portal, nije nekakav hibridni oblik u kom niste sigurni da li se radi o privatnom blogu ili novinarskom tekstu. 

Kad je reč o samim izazovima oni se svakodnevno menjaju, ali ono što smo mi uspeli, a gde su mnogi poklekli, je da istrajemo čak i u toku najvećeg zatvaranja tokom epidemije. Nije bilo koncerata, ali smo se trudili da izvučemo svaki mogući sadržaj koji bi ljudima bio interesantan. Pisali smo svakojake top liste, tekstove o značajnim jubilejima, a posebno bih izdvojio jedan sjajan serijal ozbiljinih članaka #NakonKorone u kom smo probali da nađemo odgovore na mnoga pitanja nastala u toku ove velike krize i publiku osvestimo u kakvim problemima su se našli svi koji rade u muzičkoj industriji. Tada se stvarno videlo da ovaj portal može, ne da prebrodi sve, već da iz najtežih situacija izađe kao apsolutni pobednik. Pa eto, tad je nastao i Balkanrock Sessions.


ZP: Koliko je bitno da glazbenike i scenu prati dobar novinarski rad i kvalitetna glazbena kritika? Zašto je, po vama, važno pisati o glazbi?

Mladen Milošević: Važno je isto koliko je važno i da postoje sami bendovi i mesta na kojima će oni svirati i snimati, jer je novinarstvo produžena ruka svega toga. Ono što ljudi ne kapiraju je da su novinarski tekst i fotografija jedan od najvažnijh istorijskih izvora. To je trenutak zapečaćen u vremenu, kao fosil u kamenu, kao mastilo na mirovnom ugovoru, ali i nešto još jače od toga. Moderna istorija sve više počinje da vrednuje izvore poput dnevnika, autobiografskih knjiga i novinarskih tekstova, zato što oni predstavljaju neki momenat potpuno stavljen u kontekst i ono što ljudima daje najneposredniju sliku nekog zbivanja, prebacuje ih u trenutak i mesto na kom se to sve dešavalo. 

Ono što muzičko novinarstvo dodatno ističe kao važno je momenat diskusije. To je upravo taj kritički momenat, jer ukoliko njega nema mi dobijamo listu činjenica poput setliste, vrste instrumenata, onoga što je neko iz benda obukao. Svi pomenuti detalji su podjednako važni, ali predstavljaju samo jednu ulogu koju autor treba da ispuni, dok je druga da proba da uz pomoć tih detalja celokupan događaj i muziku stavi u kontekst, da im da dozu ljudskosti i pokuša da prenese osećaj i intrepretira događaj na kom se nalazio ili album i pesmu o kojoj piše. 

Kada sam jednom prilikom držao radionicu muzičkog novinarstva došlo je do diskusije o reportaži s određenog koncerta Darka Rundeka, na kom je jedan od učesnika radionice prisustvovao. On se nije slagao ni najmanje sa stvarima koje su pisale u tekstu, pa me je zapitao kako onda išta od toga što se piše o muzici može biti bitno ili uopšte relevantno, kada je nemoguće potpuno isključiti subjektivni osećaj iz toga. Moj odgovor je bio: Evo baš zato što mi danas, na vašu inicijativu, raspravljamo o tom konkretnom tekstu i tom konkretnom koncertu. 

Važno je pisati, zato što se tako stvari čuvaju od zaborava i daje im se širina, ali je takođe važno biti kritičan jer se na taj način doprinosi kvalitetu celokupne muzičke industrije. Ako je ozvučenje loše – napiši, možda se nešto promeni. Ako je bend zvučao nenavežbano – napiši, možda će više vežbati. Ako je bilo zagušljivo u klubu – napiši, možda konačno srede venitlaciju. Možda, ako samo svi ugasimo sujetu i slušamo savete drugih, sve stvari u muzičkoj industriji krenu na bolje. Da sam ja netko…


ZP: Kako biste ocijenili trenutno stanje regionalne scene rock i alternativne glazbe? Na koja mlada imena bismo trebali obratiti pozornost?

Mladen Milošević: Stanje je kako to uvek treba da bude – i najbolje i najgore. Tako mi na Balkanrocku i volimo da prikažemo stvari, jer ništa nije istinski crno, niti istinski belo – šućmurasto je. Konkretno kada je reč o samim izvođačima, mi se trudimo da kroz naše rubrike Kratki rezovi, koja je afirmativnog karaktera, i Umesto hvalospeva, koja je kritička, predstavimo i ono što smatramo najboljim na sceni i damo vetar u leđa, ali i ono što smatramo ne toliko dobrim i ukažemo na greške. Tako da, naš savet za to na koja imena da obratite pažnju je da redovno pratite obe naše rubrike, jer su sva ova imena istinski ostavila utisak na nas. Neka su se nama svidela, a vama možda neće, neka smo mi kritikovali, a možda baš budu pun pogodak za vas. Takođe, važno je svima dati šansu, jer teško da na svetu postoji bilo koji bend koji nije napravio ama baš nijednu pesmu koja će se vama dopasti. Ne prestajte da istražujete, jer kada svi izgubimo interesovanje, tada sve staje.


Jedan odgovor

  1. Mud Factory razvalio u finalu treće sezone Balkanrock Sessionsa

    […] je svježim pristupom omogućio čuti svirke brojnih bendova alternativne scene, svojevremeno smo razgovarali s urednikom portala Mladenom […]

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Website Powered by WordPress.com.

%d blogeri kao ovaj: