Malta je država s najvećim brojem SLAPP tužbi na 100.000 stanovnika, zaključak je istraživanja koje je nad europskim državama proveo kolektiv CASE, koalicija nevladinih udruga koje imaju za cilj osvijestiti opasnost koje za novinarstvo i demokraciju predstavljaju takozvane strateške tužbe protiv javnog sudjelovanja. Procjenjuju da se na Malti podiže oko osam tužbi na sto tisuća stanovnika u čemu je taj mediteranski otok neprikosnoveni šampion u uznemiravanju i zastrašivanju osoba uključenih u zaštitu javnog interesa.

Hrvatska je na visokom, četvrtom mjestu odmah iza spomenute Malte i susjednih Slovenije i Bosne i Hercegovine.

Ugroženost istraživačkih novinara na Malti je dugogodišnji problem koji je u javnom prostoru kulminirao 2017. ubojstvom istraživačke novinarke Daphne Caruane Galizije.  European Federation of Journalists (EFJ) objavio je kako je samo tijekom 2021. godine u Europi ubijeno šest novinara, a 95 ih se nalazilo u zatvoru.

Europska komisija je 2022. godine izašla s prijedlogom za donošenjem Direktive o zaštiti osoba uključenih u javno sudjelovanje od očito neosnovanih ili zlonamjernih sudskih postupaka s ciljem sprječavanja SLAPP tužbi kojima zainteresirani pojedinci i pravne osobe pokušavaju zamrznuti rad istraživačkih novinara i zastrašiti osobe i organizacije koje pišu, govore i ispituju moguće nezakonite aktivnosti. “Pokreću se radi zastrašivanja tuženika i iscrpljivanja njihovih resursa. Krajnji je cilj postići odvraćajući učinak, ušutkati tuženike i odvratiti ih od njihova daljnjeg rada”, stoji u uvodnim odredbama prijedloga.

Prijedlog direktive, koji je po ubijenoj novinarki dobio neslužbeni naziv Daphne’s Law, ponovno je došao u žarište javnosti nakon što su određeni članovi Europskog parlamenta upozorili da neke države članice Europske unije pokušavaju minirati i razvodniti direktivu s ciljem smanjenja učinka koje bi ista imala na sprječavanje SLAPP tužbi. Odbor za pravna pitanja je dao pozitivno mišljenje na prijedlog Europske komisije. “Naši sudovi ne bi trebali biti igralište za moćne pojedince, kompanije i političare koji ih koriste radi osobnih interesa”, zaključio je njemački predstavnik Tiemo Wölken.

“Nepovjerenje u medije se neizbježno reflektira i na struku koja se ne uspijeva nametnuti van klasične srednjostrujaške, korporativne medijske scene pa se ogorčenost javnosti koja je upućena prema medijskim brendovima, prelijeva i na novinare.”

SLAPP tužbe na prostoru Europe bilježe stalan rast od 2010. godine. CASE osobito ističe negativan primjer Poljske gdje je apsolutni broj tužbi najviši, a osobito su na udaru dnevne novine Gazeta Wyborcza. Media Pluralism Monitor ističe kako je tijekom 2021. broj fizičkih napada na novinare porastao za 61% u 27 europskih država koje pokrivaju. Organizacija Article 19 u svom izvješću naglašava kako države u pravilu nemaju normativni okvir posvećen zaštiti od SLAPP tužbi. Sudski proces pokrenut protiv medijskih kuća, novinara ili aktivista – kazna je sama po sebi. Article 19 osobitu pozornost pridaje nastojanjima da se kleveta i uvreda dekriminaliziraju te da omogući brzo odbacivanje SLAPP tužbi.

Povjerenik za pravosuđe Dider Reynders istaknuo je zabrinutost oko slabljenja alata protiv zloupotrebe sudskih postupaka, osobito zbog brisanja odredbi vezanih uz naknadu štete te slabljenja odredbi vezanih uz određivanje sudskih troškova. Zlonamjerni sudski postupci često uključuju procesne taktike koje se primjenjuju u zloj vjeri, kao što su odgađanje postupaka, stvaranje nerazmjernih troškova za tuženika u postupku ili biranje najpovoljnijeg suda, stoji u obrazloženju prijedloga Direktive.

Naime, Europska federacija novinara (EFJ) naglašava kako je Vijeće Europske unije zauzelo stav koji bi značajno umanjio doseg Direktive uključujući ograničavanje Direktive samo na sporove s prekograničnim elementima. Vijeće predlaže mogućnost brzog odbacivanja tužbe samo u slučajevima kada se tužbeni zahtjev smatra nedvojbeno neosnovanim (eng. manifestly unfounded cases) te brisanje odredbi vezanih uz naknadu štete za one koji su bili meta SLAPP tužbi.

---

Ipak, problem vezan uz status novinara puno je kompleksniji od ionako kompliciranog trijaloga putem kojeg institucije Europske unije pokušavaju pronaći kompromis, ravnotežu i zajednički jezik s ciljem izglasavanja direktiva.

Problem novinarske struke je taj što su s jedne strane pritisnuti cenzurom, a s druge strane s rastućom nepopularnošću.

Tako je opsežni Digital News Report 2023 kojeg provodi Reuters Institute for the Study of Journalism, ukazao na nastavak trenda slabljenja povjerenja u medije koje je palo za dodatna dva postotna poena u odnosu na godinu ranije. Finska je i dalje država s najvećim povjerenjem u sedmu silu (69%) dok su Grci pali na katastrofalnih 19%. Povjerenje Mađara u medije je 25%, u Slovačkoj 27%, u Bugarskoj 28%. Javnost traži pozitivnije vijesti koje nude rješenja i više popularnih explainera. Klikovi, pak, ukazuju na drugačije čitateljske navike.

Hrvatska nastavlja bilježiti pad povjerenja javnosti u medije. Nakon dodatnog pada od četiri postotna poena, sada smo na tek 34%, niže od Turske koja je na 35%.

Mediji su na udaru s različitih pozicija. Više od polovice ispitanika (53%) izjavilo je da su na neki način bili izloženi kritici medija. Tako je primjetno jačanje kritike od strane političkih struktura koji političke poene gomilaju upravo kritizirajući medije i novinare. Istraživanje je pokazalo da u 49% slučajeva ljudi na kritiku medija nailaze na društvenim mrežama, 36% u svakodnevnim razgovorima i 35% u drugim medijima što ukazuje na jačajući polarizaciju i bratoubilački rat ideološki podijeljene medijske obitelji.

Nepovjerenje u medije se neizbježno reflektira i na struku koja se ne uspijeva nametnuti van klasične srednjostrujaške, korporativne medijske scene pa se ogorčenost javnosti koja je upućena prema medijskim brendovima, prelijeva i na novinare.

Istraživanje organizacije Assises du Journalisme de Tours pokazalo je da 54% ispitanika smatra kako je kvaliteta informacija slabija posljednjih godina. 70% od njih vjeruje da novinari nisu dovoljno nepristrani. Jedan od problema je i to što se informacije nekad prenose prebrzo.

Ne pomažu ni jačajući ideološki i kulturni ratovi pa će tako, primjerice, jedna od automatskih zamjerki kolektivu CASE, osnovanom radi zaštite novinara i drugih osoba od SLAPP tužbi, biti upravo to što su u velikoj mjeri financirani od strane Open Society fondacije u stvarnom vlasništvu kontroverzne obitelji Soroš koja ne uživa pretjerane simpatije sveopćeg puka. Pitanje je mogu li uopće novinari vratiti povjerenje javnosti u svoju struku dok s jedne strane surađuju s politički obojenim fondacijama i elitističkim krugovima, a s druge strane rade u korporativnim medijskim strukturama čiji interes ni u kojem slučaju nije opći.

SLAPP-ovi su zlouporaba sudskih postupaka i nepotrebno opterećenje za sudove, navodi se u prijedlogu direktive. Subjekti i pojedinci koji pokreću SLAPP-ove mogu temeljiti svoje tužbene zahtjeve na različitim osnovama. Optužbe se često odnose na klevetu, ali i na povrede drugih pravila ili prava (npr. zakona o zaštiti podataka ili privatnosti). Često se kombiniraju sa zahtjevima za naknadu štete/građanske štete ili ponekad sa sudskim nalozima (zabrana ili barem odgoda objave).

Na tom tragu je i kritika novinarskih organizacija i udruga po pitanju Europskog akta o slobodi medija koji bi trebao uključivati snažne zaštitne mjere protiv upotrebe špijunskog softvera protiv medija, novinara i njihovih obitelji. Ipak, članak 4. prijedloga sadrži mogućnost špijuniranja kada se procjeni da se radi o pitanjima nacionalne sigurnosti. “Tekst ovog akta više ne štiti novinare što znači da je s pozicije zaštite novinara taj akt gotovo beskoristan”, tvrdi Renate Schroeder, čelnica EFJ-a.

Opći dojam je da se značajan dio javnosti trenutno veseli SLAPP tužbama koje targetiraju medije, smatrajući da su, ironije li, upravo mediji jedni od glavnih aktera slabljenja demokratskih ideja i koncepata.

Zarobljena između jačajuće cenzure i sve slabijeg povjerenja javnosti, novinarska struka nalazi se u jednom od prijelomnih trenutaka u svojoj povijesti pa će morati osobito marljivo dokazivati čije interese zastupaju i brane i kakvo društvo bira.