I lud čovjek zna da je san brat smrti. Shakespeareov Macbeth ubija san, nedužni san što raščijava zamršeno povjesmo briga pa čuje glas koji viče “Ne spavajte više!”. Englezi su izmijenili rodoslovlje pa tako američki reper Nas na svom Illmaticu još 1994. kao 20-godišnjak repa “I never sleep, cause sleep is the cousin of death”.

Sjetit ću se toga jer smo ranije ove godine prolazili kroz Bokokotorski zaljev i prošli kroz mjesto Risan i nismo se zaustavljali jer malotko se tu zaustavi, ali će mi kroz glavu proći kako u Risanu na jednom od rimskih mozaika ima prikazan lik Hipnosa, grčkog boga sna i blizanca boga smrti Tanata. No dobro, stali smo u konačnici u Dobrotu (jer nam je dobro-tu).

Malo iza toga će izaći hip hop kompilacija Domaća rabota.

Podgorički dvojac Knowhere2Run složio je producentski album na kojem su kroz 20 traka ostvarili suradnju s poznatim hip hop figurama poput dvojca WhooSee i Randoma, predstavili nekoliko novih imena pa čak i revitalizirali kultnu Džej Džej Okoču (Random i Poetik) te Zlo u Dom kojeg se sjećamo još s Okočinog albuma I dalje niste spremni i koji je oduševio na Domaćoj Raboti s trakom Deceniju Posle. Sivilov Bič Božiji je energetska bomba koja zajedno s 666999 potpaljuje atmosferu i podiže očekivanja za novi studijski album.

Prepoznatljiv producentski pečat Knowhere2Run dvojca dominira Domaćom Rabotom na kojem će pozornost privući Dobbla Galiot s pjesmom Kraken i reperica Jutro s bezobraznom trakom Ođe ja čuvam. Fino polirani, surferski  bitovi iz podgoričkog studija, nesumnjivi su highlight ovog albuma, to su reflektori od bitova koji su izvrsno osvijetlili pozornicu na kojoj smo zatim dobili priliku poslušati raznolik ansambl crnogorske hip hop scene.

Hip hop scene koja nije prespavala jubilarnu 2023. godinu uzevši u obzir da smo dobili povratnički album WhoSee-ja nazvan onako husijevski Kako jeste i kako je moglo te da je Random objavio svoj novi studijski album Origano čiju produkciju također potpisuje Knowhere2Run.

Kako jeste i kako je moglo kroz standardnih 14 ostavlja dojam tuširanja na ljetnoj sparini, ostavlja dojam dinje koju oplahuje izvorska voda uz neretvansku magistralu, ventilatora s raspršivačem vodenih kapljica. Dedduh i Noyz imaju isti onaj vic u repu, kakav Dončić ima u košarci. Poentiraju kroz zafrkanciju. Na naprosto briljantnoj traci EOA ljudi kroz samoglasnike artikuliraju cijelu jednu filozofiju. Fjaka nikad nije zvučala tako dobro. Čak je i autotune na Glavnom investitoru kao avokado u salati – ne znaš je li unutra zbog dojma ili te netko zajebava. Kako jeste je nevjerojatno slušljiv, melodičan album. Šarmantan i lucidan. Oplemenjen husijevskim humorom.

Humor i jezik su tako dvije važne okosnice crnogorskog hip hop izričaja. “Jezik je oslobođen”, kako je to fino za Normalizuj rekao pisac Ilija Đurović. Uistinu, jezik koji imamo priliku slušati na ovim albumima je suvremen i kontekstualiziran, crnogorski i idiomatski. Trsi se i čeliči.

Možda nigdje toliko koliko u Randomovoj radionici. Ručni je to rad što Random izlaže na Origanu. Premazan svim hip hop mastima, ovaj Podgoričanin iz repa izvlači ono najbolje jer džaba vam vještina ako nemate emociju i muda. Origano je svijet za sebe, univerzum priča i likova, referenci i tehnika. Nadgradnja je to na Eo viđi, konstantno preispitivanje i dijalektički vatromet. Bez moraliziranja i jeftinih zaključaka. Hip hop je u konačnici glazba i Random ostavlja dojam da vodi računa o tome da sve što pjesma želi jest – da je se opet posluša. Origano je, štono se kaže u svijetu YouTube recenzija, no skip album.

Mravojed je, primjerice, jednoversna, trominutna vožnja koja fino ističe svu širinu Randomovog vozačkog talenta. Izdvojit ćemo samo dio teksta gdje Random repa, “Lijepa riječ srce ne grije ka skupa bunda / s tobom ‘Možda spava’, al’ je kad smo skupa budna / to je bio diss sve dok ne skupe muda / fukbojevi što šturnu kad bude trudna”.

To stvarno jest diss u hip hop vokabularu, ali je ujedno i referenca na izvrsnog srpskog pjesnika i modernistu Vladislava Petkovića Disa te na njegovu pjesmu Možda spava. To je lijep primjer nenametljive i vješte referencijalnosti koja je čest gost u Randomovim stihovima.

“U snu svome nisam znao za buđenja moć
I da zemlji treba sunca, jutra i zore
Da u danu gube zvezde bele odore
Bledi mesec da se kreće u umrlu noć
U snu svome nisam znao za buđenja moć”

Možda spava
Vladislav Petković Dis

Možda spava? Hipnos je jedan vražićak, mali prevarant i hohštapler

Randomova dijalektika je hip hop verzija Heraklitove slavne uzrečice kako se u istu rijeku ne može ući dvaput. Kao ni u isti san.

U Risan ne stajemo ni u povratku. Zadržavamo se tek kratko u Perastu. Ipak, dok prolazimo kroz Risan sjetim se da Hipnos živi u spilji pored rijeke Lete – rijeke zaborava. Tko se iz nje napije, sve zaboravlja. Baš kao što se i snovi zaboravljaju, pomislim. Iz iste se rijeke nikad ne može dvaput napiti!

Uzmeš gutljaj iz Lete i pomisliš kako samo lud čovjek može reći da je san brat smrti.