Bilješka o autoru: Dominik Greg (Zagreb, 1991.) rođen u Zagrebu, gdje je proveo i većinu života. Završio X. gimnaziju u Zagrebu. Radi kao menadžer u kompaniji koja djeluje na području zdravstvene industrije. Oženjen i otac dječaka. Čitate njegovu kratku priču “Cipele”.

---

Sam mi se pomaknuo, nisam mu rekao ni riječi. Čovjek koji je stajao na vratima nije dopuštao nesmetani prolazak ljudima koji su izlazili iz tramvaja. Međunarodni koridori opće su prihvaćena stvar, no ovo je stvar samo jednog čovjeka i njegove vladavine.

Svaki puta kad bi netko izlazio, on bi se sve više micao u smjeru vrata, da bi do vremena kad sam ja želio izaći, potpuno okupirao vrata.

Dugo sam ga samo promatrao. Tamno, tmurno lice ocrtavale su hladne, prijeteće oči. Nekoliko dana neobrijan i prosijede brade, izgledao je poput kakvog psa. Sve oko njega bilo je crno, premda je sunce snažno prodiralo kroz prozore plavog tramvaja. Njegove čvrste, žilave ruke učinile su mi se sigurnima.

Dugi kaput sezao mu je do nogu, a hlače je dvaput preklopio kako bi mu odgovarale dužinom. Masna kosa ispunjena sijedima tek je dodirivala ramena, prelazeći preko njih svakim pokretom tramvaja.

Pa svejedno, čovjek nije prozborio ni riječi. Pogled mi je konačno zastao na cipelama. Bilo je nešto poznato u tim cipelama, samo se u prvi mah nisam mogao sjetiti što je to točno u pitanju. Nastavio sam prelaziti njegovom pojavom, tražeći nešto što bi mi moglo otkriti njegov identitet. Je li uličar, ili samo umjetnik, je li možda filozof, ili kriminalac?

Gledao sam ga, i nisam skidao oči s njega. Svaki čas trebao se dogoditi barem kakav incident. Pa ipak – ništa. Osim mene, nikoga nije bilo briga za napast u našem tramvaju; ravnodušno prolazeći kraj njega, ljudi bi mu još i klimnuli glavom. Nešto sam propuštao vidjeti, sad sam već bio siguran u to.

Kako sam se pripremao krenuti prema vratima, sekundama prije nego će se tramvaj zaustaviti na mojoj stanici, skrenuo sam pogled kroz prozor, kako bih provjerio ne radi li možda još trgovina na drugoj strani ulice. Kad sam vratio pogled na vrata, više ga nije bilo.

Počeo sam ga tražiti po sjedalima u tramvaju, no nisam ga uspio pronaći. Prebacio sam pogled na sljedeća vrata, i pronašao ga kako mirno stoji. Konačno sam ga prepoznao.

Njegove istrošene cipele jednom su hodale i našom kućom.