Može li Nacional štititi svoje izvore u slučaju Tolušić i koje poteze na raspolaganju ima DORH?

Analiziramo pravo novinara na zaštitu svojih izvora u svjetlu najnovijih događanja s magazinom Nacional i ministrom Tolušićem.

Pravo medija na slobodu izražavanja zaštićeno je člankom 10. Europske Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Europski sud za ljudska prava kroz svoju praksu pruža uistinu snažnu zaštitu novinarima u sklopu koje spada i zaštita novinara koji odbijaju otkriti izvore svojih informacija.

Glavni urednik tjednika Nacional, Berislav Jelinić, zadržao je svoju dosadašnju praksu postupanja i odbio u razgovoru s USKOK-om otkriti izvor koji mu je donio kompromitirajuće fotografije ministra Tomislava Tolušića, a za koje fotografije Jelinić tvrdi da su lažirane te ih je uz tu napomenu i objavio u tiskanom izdanju magazina te na Nacionalovim web stranicama.

Jelinića i Nacional štiti Zakon o medijima, konkretno njegov članak 30. po kojem novinar nije dužan dati podatke o izvoru objavljene informacije ili informacije koju namjerava objaviti.

Zakon o medijima, dakako, nudi i opciju državnom odvjetništvu da nadležnom sudu podnese zahtjev u kojem od suda traži da naloži novinaru da iznese podatke o izvoru objavljene informacije ili informacije koju namjerava objaviti.


Sud može naložiti novinaru da iznese podatke o izvoru objavljene informacije ili informacije koju namjerava objaviti, ako je to nužno radi zaštite javnog interesa, a radi se o naročito značajnim i ozbiljnim okolnostima i neprijeporno je utvrđeno:

– da ne postoji razumna alternativna mjera otkrivanju podataka o izvoru informacije ili da je tijelo koje traži objavu podataka o izvoru informacije tu mjeru već iskoristilo i

– da na zakonu osnovani interes javnosti za otkrivanje podataka o izvoru informacije jasno prevladava nad interesom zaštite izvora informacije.


Uzevši u obzir da se radi o fotografijama koje visokog državnog dužnosnika i potpredsjednika Vlade oslikavaju u iznimno negativnom kontekstu, DORH bi pred nadležnim sudom mogao svoj zahtjev argumentirati stajalištem da se kroz ovakva sredstva pokušava destabilizirati vlada i država te da je zbog osobe koja je u pitanju razotkrivanje izvora u javnom interesu te neophodno radi zaštite državnih interesa. DORH bi trebao i kvalitetno koncipirati svoj zahtjev obrazloženjem kako ne postoji razumna alternativna mjera preko koje bi se moglo doći do izvora informacije.

U takvoj situaciji bilo bi iznimno zanimljivo vidjeti kako bi nadležni sud na vagu stavio zaštitu javnog interesa i otkrivanje počinitelja kaznenog djela nasuprot Konvencijom zaštićenog prava novinara na zaštitu izvora informacije.

Zanimljivo je kako je u predmetu Šečić protiv Hrvatske (Zahtjev br. 40116/02) Europski sud procijenio otegotnom okolnost da nadležna tijela nisu pokrenula takav postupak s ciljem da dođu do osobe koja je podnositelju zahtjeva nanijela tjelesne ozljede. Naime, Europski sud je zaključio, suprotno navodima Vlade RH, da se ne bi radilo o nesrazmjernom potezu državnog odvjetništva jer bi o tome u konačnici odlučivao sam Sud.

Propustom da to napravi kao i uz neke druge propuste, zaključuje Sud, Hrvatska nije osigurala da se provede temeljita i ozbiljna istraga.

Sud smatra da takvo djelovanje policije i državnog odvjetništva ne bi bilo a
priori nespojivo sa slobodom medija zajamčenom na temelju članka 10. Konvencije,
budući da bi, u svakome slučaju, nadležni sud odvagnuo sve uključene interese i
odlučio je li ili nije potrebno u konkretnim okolnostima predmeta otkriti identitet
osobe s kojom je obavljen razgovor.

citat iz odluke Šečić protiv Hrvatske

Hoće li DORH podnijeti takav zahtjev u slučaju Tolušić? Ako neće, teoretski, može doći do situacije u kojoj Tomislav Tolušić protiv Republike Hrvatske podiže Ustavnu tužbu kojom traži da RH osigura i provede ozbiljno i temeljito istraživanje koje bi uključivalo i jedan takav zahtjev DORH-a.

Zaobilazan put do izvora

Osim toga, s uma ne treba smetnuti ni Zakon o kaznenom postupku koji novinare i urednike oslobađa od svjedočenja o izvorima obavijesti i podataka za koje su saznali u obavljanju svoga zanimanja i koji su uporabljeni prilikom uređivanja sredstava javnog priopćavanja, ali propisuje i iznimku upravo kod kaznenih djela protiv časti i ugleda počinjenih putem sredstava javnog priopćavanja i u slučaju propisanom posebnim zakonom.

Berislav Jelinić i Nacional su dobili predmetne fotografije i zaključili da su lažne. U tom trenutku su imali opciju objaviti ih ili ne objaviti. Donijeli su uredničku odluku da će ih objaviti s naglaskom da se radi o lažnim fotografijama i to pod postulatom kako se radi o priči u javnom interesu.

Iako se iz javno dostupnih izjava dobiva dojam da je ministar Tolušić znao i za fotografije i za odluku Nacionala, činjenica je kako je njihovom objavom (bez obzira na to što su objavljene uz napomenu da su lažne) nanesen izniman udarac časti i ugledu potpredsjednika vlade.

To je razvidno kroz njegove vlastite izjave kao i kroz brojne komentare koji su uslijedili povodom tih fotografija, a kroz koje se žestoko napada njegova osoba stavljajući ga se u kontekst droge i prostitutka.

U slučaju kada bi se pokrenuo postupak protiv Nacionala zbog teškog sramoćenja ministra – onda postoji mogućnost da bi Jelinić bio primoran svjedočiti sukladno čl. 285. Zakona o kaznenom postupku – i na takav način otkriti izvore koji su mu osigurali fotografije.


Čitaj na Zadnjem Polju

Analiziramo kako bi se Hrvatska provela pred ECHR u slučaju NewsBar


DORH u svakom slučaju mora biti iznimno oprezan. Preagresivan pristup može dovesti do kršenja članka 10. Konvencije, a suviše konzervativan i pasivan pristup može rezultirati drugim vrstama postupaka protiv Republike Hrvatske.

Vrijedi naglasiti da Zakon o medijima u svojim Općim odredbama naglašava kako ga se treba primjenjivati i tumačiti upravo sukladno Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i sloboda, a u njenom tumačenju posljednju riječ ima sud u Strasbourgu.

On, pak, iznimno snažno štiti prava novinara u sklopu članka 10. tražeći od država da vode računa o težini i razmjernosti svojih odluka i postupaka. Oduzimanje predmeta, pretresi poslovnih i obiteljskih prostorija urednika i novinara kao i naredbe da otkriju svoje izvore – tumači se kao povreda članka 8. (pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života) i članka 10.

U predmetu Becker v. Norway Sud je procijenio da novinar nije dužan odati detalje svoje komunikacije s izvorom čak ni kada se protiv tog izvora vode kazneni postupci. Opća Skupština Ujedinjenih Naroda je također naglasila važnost zaštite novinarskih izvora, a tu je i preporuka Parlamentarne skupštine Vijeća Europe.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this: