Što Manchester City misli i u kojem smjeru će se odvijati ova disciplinska i arbitražna trakavica, postalo je jasno čim je engleski klub izašao s priopćenjem za javnost sljedećeg sadržaja:

“Jednostavno rečeno, ovaj slučaj je pokrenut od strane UEFA-e, vođen od strane UEFA-e i presuđen od strane UEFA-e. Sada kada je ovaj pristran postupak završen, klub će u što kraćem roku zatražiti donošenje nepristrane odluke od strane Sportskog arbitražnog suda.”

S obzirom na to da odluka UEFA-inog neovisnog tijela (Adjudicatory Chamber) – zaduženog za donošenje odluka vezanih uz (ne)poštivanje pravila o klupskom licenciranju i financijskom fair playu – nije javno objavljena, okolnosti zbog kojih je engleski premierligaški klub Manchester City suspendiran ne bi nam ni bile sa sigurnošću poznate da nije jednog procesnog detalja.

Manchester City je, naime, prethodnu odluku UEFA-e iz svibnja 2019., kojom je slučaj dodijeljen tijelu Adjudicatoy Chamber, odlučio testirati pred Sportskim arbitražnim sudom koji je žalbu pak ocijenio nedopuštenom i zaključio da Manchester City može uložiti žalbu tom sudu tek nakon što iskoristi sve pravne mogućnosti pred UEFA-om, odnosno tek nakon što UEFA-ino nadležno tijelo donese svoju konačnu odluku.

Iz te odluke CAS-a postalo nam je vidljivo da UEFA tereti Manchester City zbog prenapuhanih sponzorskih ugovora koji ne odražavaju tržišnu cijenu, odnosno da je stvarni vlasnik Cityja – Abu Dhabi United Group (ADUG) – putem treće osobe, koja je također pod njihovom kontrolom, pumpao novac u City s ciljem da se izbjegnu pravila o fair playju koja to vlasnicima klubova zabranjuju.

Vrijedi napomenuti da su prošle godine čak dvije odluke UEFA-inog tijela Adjudicatory Chamber poništene od strane CAS-a i to zbog toga što UEFA nije poštovala vlastita proceduralna pravila.

Dokumenti koji su procurili kroz Football Leaks (čiji je osnivač Rui Pinto sad u Portugalu kazneno progonjen) pokazali su kako su vlasnici Cityja kroz investicijski fond Aabar, aviokompaniju Etihad i telekomunikacijsku tvrtku Etisalat, precijenjenim sponzorskim ugovorima klubu osiguravali novac za koji UEFA procjenjuje da City ne bi dobio na slobodnom tržištu.

UEFA-ini istražitelji su procjenili da je vrijednost nekih od navedenih sponzorskih ugovora bila uvećana za tri puta u odnosu na stvarnu, tržišnu vrijednost.

Iako je UEFA tada samo upozorila City i s njima potpisala Sporazum kojim se City obvezao korigirati svoje poslovne knjige i suzdržati se od daljnjeg kršenja financijskog fair playja, Football Leaks su pokazali da do toga ipak nije došlo.

Prema riječima Cityjevog pravnika Simona Cliffa, vlasnici Manchester Cityja bi radije potrošili 30 milijuna na 50 najboljih odvjetnika pa se s UEFA-om povlačili po sudovima idućih deset godina – nego što bi platili kaznu.

Proceduralne pogreške

U najnovijoj odluci UEFA-inog disciplinskog tijela navedeno je kako je klub kažnjen i zbog ometanja istrage. Kazna zabrane natjecanja u Ligi prvaka sljedeće dvije sezone uz novčanu kaznu od 30 milijuna eura, bez konkurencije je najteža kazna UEFA-e kada su u pitanju sankcije radi kršenja FFP-a.

Sukladno UEFA-inom Pravilniku o licenciranju i financijskom fair playu, klubovi imaju obvezu dokazivati svoju financijsku održivost sa svom potrebnom dokumentacijom te se pobrinuti da je ta dokumentacija “potpuna i točna” (članak 56. Pravilnika).

Suđenje koje će se u Švicarskoj voditi pred Sportskim arbitražnim sudom (u daljnjem tekstu: CAS) bit će potpuno novo suđenje (de novo) – temeljeno na članku R57 CAS-ovih arbitražnih pravila – u kojem će obje strane moći predlagati nove dokaze, a City će moći i zatražiti da suđenje bude javno ukoliko bude želio pokazati prljavo rublje drugih klubova kao argument da je UEFA-a ciljano strogoću vježbala upravo na njima.

Između ostalog, Manchester City će tvrditi da je UEFA postupak pokrenula i odluku donijela na temelju hakiranih dokumenata koji su pribavljeni neovlašetnim pristupom njihovim serverima pa su kao takvi ti dokazi nezakoniti.

Jedan element koji bi mogao odgovarati Manchesteru je sve češći trend preispitivanja (ne)pristranosti disciplinskih tijela i arbitražnih tijela pa se u postupke uključuje i Europski sud za ljudska prava.

Vrijedi napomenuti da su prošle godine čak dvije odluke UEFA-inog tijela Adjudicatory Chamber poništene od strane CAS-a i to zbog toga što UEFA nije poštovala vlastita proceduralna pravila.

Radi se o slučajevima vezanim uz klubove Galatasaray i Paris Saint Germain koji su UEFA-ine odluke uspješnim žalbama poništili jer Adjudicatory Chamber UEFA-e nije poštovao rok od 10 dana u kojem su smjeli odlučivati o prethodnoj odluci glavnog istražitelja.

Odluka u slučaju nogometnog kluba AC Milan puno je interesantnija i s postupovnog i s materijalnog aspekta jer je talijanski prvoligaš pred CAS-om također uspješno poništio odluku UEFA-e i kaznu od dvije godine zabrane nastupa u Europa ligi. Vijeće Sportskog arbitražnog suda je uzelo u obzir činjenicu da su se u međuvremenu financijske prilike AC Milana značajno popravile pa je tu okolnost trebalo uzimati u obzir prilikom donošenja konačne odluke te je kazna proglašena “neproporcionalno teškom”.

Ono što će za žalbeni postupak Manchester Cityja pred CAS-om biti relevantno jest u kojoj će mjeri CAS biti spreman saslušati nove dokaze (što je učinio u slučaju AC Milana) i u kojoj će mjeri procjenjivati težinu kazne što je također učinio u slučaju AC Milana uz ključnu napomenu da se kod Talijana ipak radilo o bitno drugačijim okolnostima.

UEFA ne tereti City da nije uspio ispoštovati njihova financijska break even pravila već da je svoje rashode i prihode uskladio na način da je putem povezanih društava isposlovao sponzorske ugovore kakve ne bi dobio na slobodnom tržištu.

Korištenje nezakonitih dokaza

Svoju ulogu će odigrati i sporazum između UEFA-e i Cityja u kojem će strane odlučiti hoće li se arbitraža pred CAS-om odigrati po ubrzanom ili klasičnom postupku uzmemo li u obzir činjenicu da bi do ljeta postupak trebao biti završen kako bi City mogao znati ima li pravo nastupa u Ligi prvaka u sezoni 2020/21. Milan i UEFA su sklopili sporazum o ubrzanom postupku (expedited procedure po članku R52 CAS-ovih arbitražnih pravila).

Manchester City je već najavio kako će dokaze na temelju kojih je, po njihovom mišljenju, UEFA donijela svoju odluku – pokušati proglasiti nezakonitima jer su pribavljeni hakiranjem, odnosno neovlaštenim pristupom kojim se, navodno, Football Leaks koristio ne bi li prokazao namjere čelnika Cityja da prikriju financiranje kluba.

Prethodne odluke CAS-a idu u prilog UEFA-i jer je taj arbitražni sud u prošlosti donosio pravorijeke u kojima je u obzir uzimao i dokaze koji su možda pribavljeni nezakonito, ali je privatan (UEFA-in) ili javni interes nadjačao evenutalnu nezakonitost samih dokaza.

Tako u slučaju CAS 2014/A/3628 Eskisehirspor Kulubu v. UEFA, unatoč činjenici da je prisluškivanje igrača turskog kluba proglašeno nezakonitim, UEFA uspješno pred CAS-om brani svoju poziciju da prisluškivane razgovore koristi prilikom donošenja svoje odluke.

Zbog interesa javnosti kao i kontroverznog položaja vlasnika Manchester Cityja na europskoj nogometnoj pozornici, ova odluka CAS-a bit će pod iznimnim povećalom.

U slučaju CAS 2013/A/3297 Football Club Metalist v UEFA & PAOK FC, arbitražni sud u Luzani je potvrdio da UEFA ima pravo uključiti dokaze koji bi inače bili smatrani nezakonitima, ukoliko takvi dokazi služe pronalaženju materijalne istine te su u javnom interesu.

Tako i u osam godina starom slučaju Amos Adamu v. FIFA kada je nigerijski nogometni dužnosnik tajno sniman od strane novinara koji su na taj način razotkrili njegovu koruptivnu narav, a CAS je vagao između zaštite Adamuovih osobnih prava i prava na privatnost u odnosu na javni interes te presudio da je FIFA imala pravo koristiti snimke tajnog prisluškivanja kao dokaze.

Jedan element koji bi mogao odgovarati Manchesteru je sve češći trend preispitivanja (ne)pristranosti disciplinskih tijela i arbitražnih tijela pa se u postupke uključuje i Europski sud za ljudska prava.

To nas vraća na izjavu Manchester Cityja s početka teksta u kojoj su naglasak stavili upravo na argument da je disciplinski postupak koji se vodio pred UEFA-om u svojoj osnovi nepravedan i pristran.

Tajnovitost postupka

Prije desetak godina je, danas umirovljeni, turski nogometaš Omer Riza pokrenuo pravnu bitku koja je trajala sve do ove godine i u kojoj je morao gurati do ESLJP-a kako bi dokazao da je arbitražno tijelo turskog nogometnog saveza usko povezano s njegovim čelnicima što je u pitanje dovelo njihovu nepristranost.

Rizi je tako povrijeđeno pravo iz članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava u kojem mu se garantira pravo na pravično suđenje, a sada bi Manchester City mogao dovesti u pitanje disciplinska tijela UEFA-e odnosno njihovu (ne)ovisnost o izvršnim tijelima UEFA-e.

Iz dosadašnje prakse CAS-a proizlazi da Manchester City neće moći uspješno rušiti ni sama pravila o financijskom fair playju prikazujući ih nezakonitima, ali da će dobiti prostora da u novom, potencijalno javnom, suđenju iznese nove dokaze i činjenice te ospori UEFA-inu odluku zbog eventualnih proceduralnih pogrešaka.

CAS bi mogao odluku poništiti ili umanjiti kaznu ukoliko je smatra neproporcionalnom počinjenom prekršaju, ali City neće moći računati na to da se dokazi izvedeni iz Football Leaks članaka proglase nezakonitima.

Zbog interesa javnosti kao i kontroverznog položaja vlasnika Manchester Cityja na europskoj nogometnoj pozornici, ova odluka CAS-a bit će pod iznimnim povećalom, osobito ukoliko u obzir uzmemo težinu kazne koja bi mogla značajno utjecati na europski nogometni pejzaž.

UEFA ovom kaznom šalje jasnu poruku kako pravila FFP-a treba početi shvaćati ozbiljno i kako nitko nije zaštićen. Ostaje vidjeti u kolikoj mjeri će inzistirati na svojoj poziciji, hoće li biti spremna na kompromise (sporazum sa Cityjem uz smanjenje kazne) i hoće li pred CAS-om uspjeti obraniti svoja stajališta i postupke.

Osim toga, vrijedi pripaziti i na to hoće li UEFA pristati na sporazum sa Cityjem kako bi izbjegla moguće javne rasprave koje bi mogle razotkriti njihove poprilično netransparentne i tajne disciplinske postupke.