Treba li navijače i simpatizere Manchester Uniteda zabrinuti gubitak od 92.2 milijuna britanskih funti u posljednjoj natjecateljskoj sezoni?

Najnovije izvješće s Old Trafforda spominje naizgled groteskno povećanje gubitka od gotovo 60 milijuna funti u odnosu na godinu ranije, ali radi se prvenstveno o računovodstvenom otpisu 66 milijuna funti koji, uvjerava izvršni direktor na odlasku Edward Woodward, neće utjecati na daljnja ulaganja u klub.

Nije ovo prva godina da je klub u izvješće morao unijeti ovako visok gubitak premda se radi o računovodstvenoj stavci, a ne o stvarnom novcu. 2018. su tako upisali gubitak od 48 milijuna funti, a razlog se može pronaći u poreznoj politici tadašnjeg predsjednika SAD-a Donalda Trumpa.

Trumpova administracija je 22. prosinca 2017. progurala zakon kojim se stopa federalnog poreza na dobit u SAD-u s 35% smanjila na 21%. Na taj način je Manchester Unitedu smanjen porezni štit koji mu osigurava bilateralni sporazum SAD-a i Velike Britanije o zabrani dvostrukog oporezivanja. Standardna stopa poreza na dobit u Velikoj Britaniji je 19%.

“Važno je naglasiti da se radi o računovodstvenom, negotovinskom gubitku koji ne utječe na našu likvidnost niti otežava našu poziciju u odnosu na financijski fair play“, rekao je 2018. šef financija Cliff Baty i dodao, “Smatramo da će u konačnici ovo smanjenje poreza biti klubu od koristi.”

Ako tko zna s porezima, onda je to obitelj Glazer.

Danas pokojni Malcolm Glazer, vlasnik Tampa Bay Buccaneersa, još je prije više od 20 godina izlobirao poseban, komunalni porez na dodanu vrijednost kojim bi se uz pomoć poreznih obveznika financirala izgradnja novog stadiona u Tampi. Nakon njegove smrti 2014. upravljanje sportskim kolektivima u SAD-u i Manchesteru i službeno je prebačeno na njegovu djecu.

Svo šestoro njegove djece, pet sinova i kćer, danas su u Upravnom odboru Manchester Uniteda.

U posljednjih pet godina, iz kluba koji posluje s ukupnim gubitkom od preko 400 milijuna funti, obitelji Glazer je u prosjeku godišnje isplaćivano oko 22 milijuna funti.

“Isplaćujemo dividendu, ali to je skroman dio u odnosu na naše godišnje prihode od preko 600 milijuna funti”, objašnjava Joel Glazer i dodaje, “Imamo dug kao i drugi klubovi, plaćamo nisku i fiksnu kamatnu stopu i zadnjih godina smanjujemo gubitke. Ako pogledamo stvari u cjelini, mi smo vrlo dobro vođen klub na koji se drugi mogu ugledati.”

Ovogodišnji pokušaj odvajanja najbogatijih klubova u vlastitu Super Ligu, što smo na Zadnjem Polju najavili još 2018. godine, ponovno je u fokus javnosti doveo Unitedove financije i nategnut odnos između omraženih vlasnika Glazera i navijača kluba.

I dok se šira sportska javnost u 2021. zgražala nad pomisli da bi banke poput JP Morgana mogle financirati superligu superbogataša, Glazeri su još 2005. upravo uz pomoć riskantnog financijskog aranžmana, investicijskih fondova i klupskih nekretnina kao kolaterala, kupili ovog proslavljenog engleskog premijerligaša.

S oko 500 milijuna posuđenog novca, Glazeri su preuzeli većinsko vlasništvo nad klubom i zatim koristili prihode tog kluba kako bi otplaćivali glavnicu i kamate. O tome su godinama pisali i navijači okupljeni u udrugu Manchester United Supporters Trust kao i brojni svjetski mediji.

Woodward, kojeg je Čeferin usporedio sa zmijom, bio je jedan od ključnih ljudi kod preuzimanja i zadržao se u klubu svih ovih godina da bi ovog ljeta bio prisiljen najaviti svoj odlazak krajem 2021. što je posljedica skandala s tajnim pokušajem organizacije Super Lige.

Način upravljanja klubom od strane Glazera, možda je i najbolji primjer za udžbenike kada bismo željeli analizirati standards upravljanja modernim nogometnim klubom.

Procjenjuje se da je samo na otplatu kamata potrošeno oko 700 milijuna funti. Daily Telegraph je izračunao da je iz kluba izvučeno preko milijardu funti za vrijeme vladavine Glazerovih.

Od payment in kind kredita koje je kod nas popularizirao Agrokor, preko amortizacije igrača i nevjerojatnih sponzorskih ugovora pa sve do inicijalne javne ponude na njujorškoj burzi, Manchester United obitelji Glazer je idealni labirint za proučavanje suvremenih tokova novca u nogometnoj industriji.

Uoči izlistavanja na američku burzu kako bi 2012. dokapitalitirali klub, Glazeri su registrirali sjedište svoje holding kompanije Manchester United plc u George Townu na Kajmanskim otocima.

Spekuliralo se još tada da je jedan od razloga i zakonodavna mogućnost da se uz redovne dionice koje bi se nudile na uređenom tržištu, kreiraju još i povlaštene dionice s većim pravom glasa i koje bi ostale u privatnom vlasništvu obitelji.

Uz određene porezne, tu su i druge organizacijske povlastice koje nudi zakonodavni okvir Kajmanskih otoka. Pojednostavljuje posao upravnom odboru i vlasnicima, osigurava i tajnost podataka iz registra dioničara te lakša organizaciju skupština.

Sjedište na Kajmanskim otocima kao i izlistavanje na burzi, s druge je strane, dovelo Glazere u poziciju da kao američki državljani i većinski vlasnici imaju obvezu plaćanja poreza na dohodak kluba ostvaren u cijelom svijetu.

U financijskom izvještaju kluba osobito se ističu odredbe koje sprječavaju preuzimanje kontrole nad klubom (anti-takeover provisions) i koje su unesene u ugovor o osnivanju društva, ali koje su i sastavni dio zakonodavstva Kajmanskih otoka koji na taj način pruža zaštitu vlasnicima kompanija registriranih na tom karipskom otoku.

Pandemijska 2020. je zabrinula rukovodstvo kluba koje je u financijskom izvješću naznačilo da bi ograničenja uzrokovana društvostajem ili narušavanje samog brenda mogli smanjiti zaradu od prodaje proizvoda kao i širenje potrošačke (nekoć navijačke) baze. Ističu kako je gotovo 55% ukupnih prihoda u 2020. stiglo od komercijalnih aktivnosti pod kojima se najviše misli na sponzorska partnerstva.

U istraživanju koje je 2019. za klub obavila konzultantska kuća Kantar, procjena je da United globalno ima oko 1.1 milijardu fanova.

Manchester United je u ožujku 2021. najavio sponzorski ugovor s njemačkom softverskom kompanijom TeamViewer koja će na Adidasovim dresovima zamijeniti Chevrolet. TeamViewer bi za pet godina na crvenom dresu trebao isplatiti oko 235 milijuna funti. Adidas godišnje plaća oko 75 milijuna funti za suradnju s Crvenim vragovima.

Tijekom pregovora za sponzorstvo nad dresovima za trening s kompanijom THG, navijači Uniteda su se ovako obratili potencijalnim partnerima obitelji Glazer:

“Vaš sponzorski novac će biti iskorišten za servisiranje duga i plaćanje dividendi. Potpora Glazerima ne znači potpora klubu već održavanje na životu parazitskog odnosa. S tim u vidu, navijači Uniteda će bojkotirati vaše proizvode, uništavati vaš brand i promovirati vašu konkurenciju sve dok ne raskinete suradnju s Glazerima.“

THG se povukao iz pregovora.

Glazeri su tako prvoklasno iskoristili brend, identitet i povijest Manchester Uniteda prvo kao kolateral pri preuzimanju kluba, a zatim i kao tvornicu gotovog novca koja im je omogućila otplatu gomilajućih dugova.

Unatoč višegodišnjim, argumentiranim i upornim prigovorima manjeg dijela navijačke zajednice, United je u zadnjih 15 godina u potpunosti prerastao Manchester te se donekle otuđio i od zajednice iz koje je izniknuo.

Globalni rast dolazi s prednostima i s manama.

Tisuće navijača u Manchesteru prosvjeduje i bojktotira, ali milijarda van njega troši i navija.

Možda ih poveže toliko željena titula prvaka Engleske.