Rijetki su petci kada u ovako kratkom razdoblju jedni od najsvježijih hrvatskih MC-jeva izbace vlastite projekte pa je osobita fešta za dalmatinski hip hop bila činjenica da su u razmaku od svega sedam svibanjskih dana Splićanin Bobsi i Zadranin Pećo izbacili svoje albume.

Bobsijev EP Tegle objavljen u sklopu Blockstar Digitala i Pećin album Sparina izbačen pod etiketom Rokionaa Entertainment i na YouTube kanalu matičnog Shelter Teama, plijene pozornost jer se ipak radi o furbastim MC-jevima koji već duži niz godina izvrsno i dosljedno predstavljaju dalmatinski đir, ali i ocrtavaju šizofrenu svakodnevnicu života u hrvatskom El Doradu.

Pećo i Bobsi su brevijar mediteranskog hip hopa.

Kada je splitski slikar i karikaturist Ante Katunarić 1908. godine odlučio pokrenuti humoristično-satirični list Duje Balavac, otvorio ga je s uvodnim člankom naziva Dvi beside da se boje razumimo, u kojem je kratko razložio motive pokretanja lista pa tako Duje Balavac kaže da mu je “drago svakome prišit krpicu i istrest tabar ma virujte mi bez njanci mrve malicije”.

Bobsi na Teglama nastavlja s formom koju je prikazao na prethodnom albumu Priče za malu djecu, produkcijski nabrijan i stilski suveren materijal koji nabija tempo s dubokim basovima koji privlače pozornost i traže pojačavanje decibela. Refreni su na ovih šest traka ponovno pamtljivi, gostovanja Žuvija i Adama pun pogodak jer Adam na Bukayo Saka klizi preko Traposlavije, a Žuvi na versu niže dragulj za draguljem pa je Toni Montana već sad neizostavan splitski hip hop. Bobsi se na albumu igra riječima, teglama, medom i ženama. Bez njanci mrve malicije.

Pun Gas će fino upotpuniti pjevna dionica Skena iz 2-late-a i nešto introspektivniji Bobsi, a mjesto na albumu je srećom pronašla i prošlogodišnja stvar Palamida, produkcijski i lirički suštinska Bobsi-traka koja oduševljava i na prvo i na najnovije slušanje.

I dok je Pećo na Kampanarima, projektu na kojem radi s producentom Shporkyjem, već dao naznačiti da se radi o ozbiljnom MC-u, sada je sa Sparinom zakucao možda i najvažniji album novijeg dalmatinskog hip hopa. Pećin talent je zabrinjavajuć. Sparina je litnji album, ali je zimzelen. Album kojeg treba slati na međukulturalne razmjene, album kojem treba strašiti strane studente na ERASMUS+ programima. Jasnoća kojom Pećo secira svoj Zadar, a samim time i šire podneblje, je izuzetna. Tehnički snažno potkovan i s jednom od najoriginalnijih dikcija u hip hopu, Pećo na Sparini donosi deset traka kroz koje dalmatinsko stanje uma raščlanjuje na proste faktore.

Zabrinjavajuća je lakoća s kojom to radi jer Pećo je krajnje neambiciozan karikaturist. Nije da želi nešto promijeniti, nije da vam nudi neka populistička rješenja. Ovo je kronika Zadra i zadra. Zadra kao grada i zadra kao stanja svijesti. Pećin flow je kirurški precizan, ali operacija je potpuna zajebancija. Ne spašava živote već se igra sa skalpelom. To je jedino ispravno jer proklet je onaj koji pokuša promijeniti Dalmaciju.

“Starost senilna, mladost pijana / a do svitanja se čini ka do Sinaja”, čuje ga se na singlu Tako Ti Je Ode preko Shporkyjeve matrice, ali zatvorite oči i uprite prstom i naletjet će te na neki pećoizam. “Najgore je kada pijan piješ”, reći će na najavnoj traci Vice City i dodati, “abrakadabra – državne pare u privatni keš”. Versovi na naslovnoj traci Sparina, scene su iz špageti vesterna, majstorski opisan ambijent žedne zemlje i gladnih usta. “Opet je udrila sparina, samo malo vode triban za drugo se ne nerviran”, reći će na refrenu pa kasnije, u nekom tko-razumi-svatit-će stilu, distopijski dodati “Igrališta su prazna, tribine pune.”

Fjaka je dominantna na Sparini, ali nosi auru UNESCO-ve nematerijalne kulturne baštine. “Cilo pile, gajba pive oko podne za razonodu”, kaže Pećo na traci Krabi. Instrumentali Frksija, Mortusa, Rovija i Shporkyja su elegantni, traže nova slušanja.

Negdje početkom 1911. godine, Katunarić je jednog svog suradnika zamolio da napiše kratki tekst o Antunu Danilu. Antun Danilo bio je karikaturist iz Zadra. Slao je karikature za Duju Balavca i potpisivao se pseudonimima Dlo i Žalac. Katunarić se, primjerice, potpisivao kao Piperle. Karikaturisti su nekoć imali pseudonime kao što ih imaju i danas reperi. U svakom slučaju, Danilo je bio talentirani karikaturist koji je osobito vješto ismijavao poznate Zadrane. “Mnogo je lakše pisati nekrologe, nego biografije”, piše autor članka o Danilu. “Mrtvi više nisu u stanju da šalju izprava, pa se o njima smije i lagati.”

Autor iz Zadra će prvo pohvaliti list Duje Balavac istaknuvši da je sjajno uspio. “Kad vidim kako nestrpljivo čekaju da izadje i kako se jagme, tko će ga prije dobiti, sjetim se liepih gospodja, koje hlepe za -zrcalom. Svaki čovjek, svaka skupina, svaki grad naći će nekoliko svojih poteza u Duji, Jedan mi je narodni zastupnik kazao: da je Duje Balavac najozbiljniji list u Dalmaciji. Jest jednako “ozbiljan” kao naše društvo, naša politika, naša knjiga, naša umjetnost, naši veliki i naši – mali.“

Takva ozbiljnost krasi Bobsija i Peću. To su vicevi, šale i autoreferencijalnost kakvu smo onomad mogli primijetiti i kod Duje. Zrcalo društva. “Umjetnost kao odraz života”, kako piše u Balavcu. Sposobnost da se kroz zafrkanciju kažu prave stvari. Bobsi i Pećo pišu i repaju na svom jeziku, o svojim generacijama i svojim životima bez da sebe shvaćaju previše ozbiljno. “Tražin dobar balans između onoga šta moran, između onoga šta volin i onih koji mene vole”, reći će Bobsi na Pun Gas.

U tekstu o Antunu Danilu, autor Zadranina Danila pita kako je došao na ideju da pravi karikature.

“Nije bila ideja”, odgovara mu Danilo. “Šetajući Kalelargom, instinktivno sam osjetio tu pobudu“.