Nemojte Vojkovu neozbiljnost shvaćati neozbiljno.

Splitski hip hoper danas je vjerojatno najprepoznatljiviji MC u državi, svjež nakon “Paste Italiane” u kojoj je na neku foru uspio u istoj stvari ugostiti Kreša Bengalku i Tončija Huljića. Vojko izgleda zna i voli primiti koju i na svoj račun te se ne opterećuje pitanjem imidža u vremenu kada se zaista nitko više ne opterećuje pitanjem imidža niti žanrovskog etiketiranja.

Upravo je izbacio spot za pjesmu “Ne može”, treći singl s nadolazećeg solo projekta “Vojko” u kojem u crvenoj jaketi pozira i beštima u sivom Saxu, nosi taj kimono i skoro pa pleše na kamp kućici aludirajući na Walter White iz Breaking Bada. Inače, Živac Maradona je vjerojatno najbolji mogući izbor za balkanskog Jesseja Pinkmana.

Nakon što je u singlu “Zovi čovika” eksperimentirao s nepravilnom 7/8 mjerom, producent Vojko je kroz “Ne može” na velika vrata u hrvatski hip hop uveo tzv Migos flow, odnosno 3/4 mjeru triole koja je u glazbi prisutna već stoljećima (sjetimo se Beethovenove klasik trake “Mjesečeva sonata”) dok je u hip hopu također uvedena još 80-ih godina prošlog stoljeća i redovito korištena tijekom 90-ih godina.

Ipak, triplet flow kakav ga poznajemo danas, eksplodirao je na sceni nakon što su ga je trojac Migos iz Atlante 2013. krstio u trap vodama kroz iznimno uspješnu traku “Versace”. Nepravilna mjera i flow kakav su Migosi uklopili u matricu rezultirali su iznimno radiofoničnim singlom koji je postigao golemi komercijalni uspjeh.

Migosov “Versace” nije prvi triplet flow preko triola, sjetimo se samo Three Six Mafije, ali je došao u pravo vrijeme i u pravom pakiranju. Nizao se remix za remixom i obrada za obradom, uključujući i obradu Drakea koja je prema nekima (dobro, prema nama na Zadnjem Polju) bitno bolja od originala. Više od samih obrada, utjecaj triplet flowa osjetio se i osjeća još i danas kroz opuse niza trap izvođača, ali i MC-jeva poput Kendricka Lamara (stvar DNA s Pulitzer albuma DAMN) i Chance the Rappera.

Migos flow se proširio takvom brzinom i ostavio takav utisak da ga je još 2014. Snoop Dogg parodirao u emisiji “GGN Talk Show” šokiran smjerom u kojem se kreće današnji hip hop. “Svi koriste isti stil. Sve te kmice isto zvuče”. Vojko briljantno i sam parodira taj stil pred kraj pjesme kada mrtav-hladan ubacuje stih: “Nanana na na, cici li mici” istovremeno perfektno pogađajući intonaciju koja je proslavila Migos flow.

I dok je ovakav stil repanja vani već duže vremena apsolutni mainstream, u Hrvatskoj ga nismo imali previše prilike čuti izuzmemo li zagrebačku trap scenu. Taj krug trenutno ipak nema doseg kakav ima Vojko koji je široku publiku privukao još kroz grupu Dječaci uključujući singlove “Lovrinac”, “Narodna”, “Dalmacijo”. Sve te pjesme su pokazatelj da Vojko produkcijski itekako zna ubosti hit i privući pozornost publike koja u pravilu ne sluša hip hop.

“Pošaljem cajku Lidiji Bačić (NEĆE DA KUPI), pišem cajke jer triba mi novca (OZBILJNO)”, repa Vojko na “Ne može”.

Vojko je dokazao iznimni talent za liricizam u svojoj dosadašnjoj karijeri pa u ovoj fazi nema potrebu naglašavati taj aspekt svojeg znanja. Upravo zbog toga dojam je da će album “Vojko” biti sadržajno i producentski komercijalni, ali i da će Vojko ponovno eksperimentirati što je radio i do sada i zbog čega su Dječaci i Kiša Metaka bili projekti koji su tematski i zvučno bili puno ispred ostatka hrvatske hip hop scene i snažno utjecali na njen rast i razvoj.

---

Čitajte na Zadnjem Polju:

Cajka trap: Kako je hip hop zagospodario balkanskom glazbenom scenom

---

Vojko briljira u autoparodiji i ubacivanju poznatih, popularnih ličnosti i fenomena u svoje pjesme što mu omogućava da bude razumljiv široj publici. Samo na “Ne Može” se referira na Ninu Raspudića, Lidiju Bačić, emisiju “Peti Dan” i društvenu opsjednutost vjenčanjima. U “Zovi Čovika” u završnici pjesme u potpunosti mijenja podlogu, na “Pasta Italiani” bez zadrške ubacuje Huljićeve synthove kao i uostalom sample “Gamele”.

Poanta? Vojko uspješno kombinira široj publici nepoznate producentske trendove sa zanimljivim i kulturno relevantnim fenomenima koje hrvatska publika može razumijeti. Ovo nije prvi put da Vojko koristi nabijeni flow uronjen u trap kako bi, umjesto standardnog glorificiranja gangsta životnog stila i bogastva, repao o hrvatskoj srednjoj klasi i parodirao malograđanske fenomene kojima smo okruženi. Sjećate se briljantne himne konzumerizmu srednje klase kroz “Bauhaus” Kiše Metaka?

Već smo pisali o tome koliko je Vojko neopterećen zadatim formama i kako mu to omogućava da kombinira razne stilove i eksperimentira do krajnje granice. Činjenica da je medijski prepoznatljiv te da može privući pozornost non-core publike kroz tehniku kombiniranja modernih producentskih trendova i naše domaće svakodnevice, čini ga idealnim kandidatom za veliki komercijalni uspjeh koji za sobom može povući i ostale igrače na domaćoj hip hop sceni.

Osim toga, Vojko je student hip hopa koji jako dobro zna što radi i koji prati i poznaje trendove u svijetu i u regiji. “Narodna” od Dječaka je bila nešto potpuno novo kada je izašla, a nemoguće je ne guštati dok gledate video Vojka u Beogradu kako u deliriju na pozornici sluša “Ideš za Kanadu” THCF-a. Traku je radio Coby dakako, a slično kao što i Narodna ima elemente narodne glazbe, tako je i Coby u “Kanadu” ubacio staru narodnu pjesmu i uklopio je u trap aranžman.

Zato ne treba odbacivati Vojkove zaigrane nove trake kao običnu komercijalizaciju zvuka jer treba imati na umu da ovaj splitski producent već cijelo desetljeće nameće nove produkcijske i tematske standarde na domaćoj hip hop sceni pa je za vjerovati da bi to mogao napraviti i sa ovim singlom koji bi trap u Hrvatskoj mogao učiniti bitno popularnijim. “Ne može” nije slučajan ishod već pažljivo iskemijan proizvod u laboratoriju Vojka Whitea.

Al’ pazi, organizator mu nudi Ballantine’s umjesto Jacka? Šta mu je Vojko reka’? NE MOŽE!

Naravno da ne može. Ne zaboravimo moto Zadnjeg Polja:

Puštamo samo trap, točimo samo Jack!